Spis pod nazivom “Joga sutre” koji se pripisuje mudracu imenom Mahariši Patanđali, jedan je od najčešće proučavanih, navođenih i tumačenih tekstova podrijetlom iz drevne Indije. Njegova starost je vjerojatno, u pisanom obliku, nešto manje od 2000 godina, a nema škole joge koja se na ovaj ili onaj način ne poziva na njega.
U svom proučavanju indijske misli i raznih tehnika joge, vrlo rano sam se susreo s Patanđalijevim tekstom - još prije tridesetak godina. Iako je taj tekst uz mene (i u meni) cijelo to vrijeme, rijetko sam o njemu govorio. Između ostalog i zbog toga što mi je odmah postalo jasno da je oko njega mnogo magle i zbunjenosti. Ne samo da su tumačenja sutri različita, a ponekad čak i kontradiktorna, od škole do škole, već se čak i prijevodi znatno razlikuju. Sve u svemu, dugo vremena bilo je jednostavno mudrije o znanju govoriti drugačijim nazivima, bez pozivanja na Patanđalija, iako su sve tehnike koje podučavam, kao i teorija iza njih te njihova objašnjenja duboko povezana upravo s njim i njegovim jedinstvenim tekstom.
Joga sutre su biser znanja, dijamant među dragim kamenjem, sjajna zvijezda na nebu mudrosti i prosvjetljenja! Međutim, baš zbog svoje sveobuhvatnosti, napisane su i izražene na način koji pokazuje svoju vrijednost tek ako je propušten kroz određeno stanje svijesti.
Joga sutre su kodirani zapsi. Kod se otkriva tek kada svijest onoga koji ih proučava bude ista, ili barem približno ista stanju svijesti u kojoj su zapisane. Bez toga, njihovo značenje je samo djelomično, a ponekad može biti i sasvim pogrešno shvaćeno.
Pitanje tog “koda” o kojem govorim djelomično je utkano u samu strukturu sanskrta kao iznimno uređenog “prirodnog” jezika. Međutim, budući da je taj jezik kao struktura, kao i sam sadržaj o kojem ta struktura govori, dio same svijesti, onda je moguće razumjeti joga sutre i bez klasičnog lingvističkog obrazovanja. Njihova bit ne ovisi o načinu izražavanja, več o razini obuhvatnosti svijesti te sposobnosti intuitivnog prepoznavanja njene strukture.
Gornje rečenice zvuče apstraktno. Međutim, one zapravo kažu da je moguće proučavati joga sutre tamo gdje su nastale – na razini svijesti, neovisno od formalnog znanja jezika kojim su pisane. A ta činjenica otvara mogućnost programu koji je sada pred vama – Studij joga sutri!
Naizgled, radi se o teorijskom tečaju. Međutim, on ne bi bio moguć da iza njega ne stoji prethodno stečeno iskustvo. Prije svega, mogućnost proučavanja joga sutri na ovaj način otvorena vam je tek nakon što ste naučili jednostavnu tehniku Integralne meditacije. Iako na osnovnom tečaju kojeg ste prošli nije bilo mnogo pomena o jogi, bilo kao iskustvu, bilo kao znanju, ono što ste učenjem IM-a dobili upravo je to: iskustveno znanje joge!
Buduće studentice i studneti Patanđalijevih joga sutri naučit će kako one objašnjavaju zašto je tehnika iskustva tako prirodna i jednostavna, tako primjenjiva i obuhvatna. Vi to već znate iz svog vlastitog iskustva, a sada ćete naučiti zašto je to tako. Vidjet ćete da se radi o univerzalnom znanju koje ne pripada niti jednom vremenu, kulturi ili tradiciji. Radi se o nečemu što pripada ljudima kao takvima – radi se o univerzalnom ljudskom iskustvu.
Oni koji imaju iskustvo meditacije, znaju o čemu se radi. Ono, sasvim prirodno u ljudima budi želju za znanjem. Najprije iskustvo. Zatim razumijevanje. To je način na koji se stjeće potpuna životna mudrost.
Zbog toga se može reći da put stjecanja znanja nije završio samom praksom Integralne meditacije, pa čak ni naprednim tečajevima koji produbljuju iskustvo. To je tek početak. Razumjievanje joga sutri je iznimno važno jer će stvoriti plodno tlo za daljnja iskustva! Ta iskustva, a možemo ih slobodno nazvati iskustvima viših stanja svijesti, obuhvaćaju cjelinu svega što vi jeste, pa bi ih stoga bilo teško postići bez razumijevanja. Ponekad se može dogoditi da neka iskustva prođu neprimijećena upravo zato jer za njih ne znamo! Ono što um ne zna, oči ne vide, kaže jedna mudra izreka.
Gledano s razine neurologije i biologije, svako iskustvo stvara određene neuronske poveznice. Jednom kad su stvorene, naša ih pažnja, to jest svjesnost, unapređuje.
Ukoliko biste željeli postići nešto na razini tijela, razviti neku vještinu, morate ju početi vježbati, morate ju iskusiti. Iskustvo isprva može biti tanahnao, čak i slabašno, ali će u vama stvoriti želju da ga povećate i razvijete. Da biste to učinili, početi ćete proučavati zakonitosti koje su dovele do tog iskustva. Možda ćete početi proučavati anatomiju ili kineziologiju da biste bolje shvatili što se događa i zašto se tijelo ponaša baš na taj način. Uz svoje daljnje proučavanje nastavit ćete vježbati i s vremenom ćete primijetiti kako vaša vještina raste. Iskustvo je pokrenulo želju za znanjem, a stjecanje znanja je otvorilo nove puteve samom iskustvu.
Isto to, ili barem vrlo slično, dogoditi će se i sada. Morali ste najprije steći iskustvo u meditaciji. Bez toga bi cijela ova priča o Patanđalijevim joga sutrama bila gubljenje vremena. Njih ne može razumjeti netko bez iskustva, odnosno takav će vrlo lako skliznuti u intelektualiziranje i pogrešna tumačenja.
S druge strane, ako iskustvo postoji, već malo znanja, jedna ili dvije sutre, otvorit će vam puteve spoznaje koji su vam do tada bili zatvoreni. I, naravno, na taj način stvoriti plodno tlo za daljnja iskustva koja se bez toga ne bi ni javila, odnosno trebalo bi ih čekati godinama, a možda i životima.
Studentice i studenti joga sutri ne ulaze, dakle, u intelektualnu pustolovinu proučavanja nekog tajanstvenog drevnog spisa. Daleko od toga! Da sam to želio učiniti, napisao bih knjigu s komentarima joga sutri. Moram priznati da sam o tome neko vrijeme i razmišljao, ali sam odustao shvativši besmislenost plasiranja još jednog komentara na ionako prezasićeno “tržište duhovnosti”.
Ali, ima još jedan razlog, mnogo važniji, zbog kojeg sam odustao od tako trivijalne zamisli objavljivanja komentara u obliku knjige. Naime, uz aktivniji rad na joga sutrama posljednjih nekoliko godina, kako u teoriji tako i u praksi, došla je i spoznaja da one nisu zapisane iz razloga čuvanja znanja! Znanje o jogi se ne može sačuvati na papiru, to bi barem svakome trebalo biti jasno. Odnosno, to jest jasno svakome tko zna o kakvom iskustvu i kakvom znanju se radi. Na žalost, većina ljudi danas pristupa duhovnosti kao da se radi o strojarstvu, kemiji ili filozofiji. Bitna im je informacija i dalje od nje rijetko idu. Smatraju da je duhovnost nešto što se može izjednačiti s drugim znanjima, zanemarujući pri tom da se radi o potpuno drugoj vrsti znanja – o onoj koja mijenja stvarnost mijenjajući stanje svijesti.
Tako nešto se ne postiže pukim informacijama. Ne možemo dijete od sedam godina učiniti odraslom osobom dajući mu samo informacije. One su, štoviše, u svemu tome, manje bitne. Potrebno je vrijeme, iskustvo, život – i dijete će sazrijeti. A informacije – pa njih učitelji čak i doziraju, prilagođavaju djetetovoj dobi i sposobnosti prihvaćanja! Jednako tako mora biti i u ovom slučaju. Zapravo još i više jer se neke od tih informacija mogu zlouporabiti ako ih koriste ruke i umovi neznalica, odnosno nedovoljno zrelih ljudi.
No, da se vratim na glavni razlog zašto se komentari Patađalijevih joga sutri pojavljuju samo u obliku studija dostupnom onima s iskustvom. Još jednom ću ponoviti: Patanđalijeve joga sutre nisu zapisane da bi se sačuvalo znanje o jogi!
Štoviše, mnogi tradicionalisti iz Indije smatraju da se znanje izgubilo onog trenutka kad je bilo zapisano. Tvrde da pismo uništava duh znanja te da ono može biti preneseni samo usmeno, od učitelja na učenika. Zato su i stvorili tradiciju zasnovanu na usmenoj predaji, koju zadržavaju i dan danas, uspkos dostupnosti pisma.
Pri tom su načinili dodatne pogreške stvarajući vrlo krut sistem podučavanja i prenošenja znanja. On se sam po sebi pretvorio u instituciju i kao takav izgubio kredibilitet. Jer, joga je sama po sebi stanje u kojem ne postoje granice. Živa joga stoga ne trpi okvire niti obrasce. Pa ni one nametnute tradicijom. Zbog toga su veliki učitelji, oni koji su stvarno živjeli jogu, uvijek bili revolucionari. Donosili su neke nove stvari, nove oblike prenošenja i podučavanja. Uglavnom su se odmicali od tradicije i omogućavali da joga slobodno diše.
Zapisana joga, s druge strane je samim tim činom već uokvirena i stoga je, po definiciji, istog časa umrla. I dok se usmenom tradicijom stvarala jedna vrst ograda i pravila, zapisivanjem se stvarala druga. Nitko pametan, dakle nitko tko doista poznaje jogu ne bi ni u snu pomislio da će se bilo usmenom bilo pismenom tradicijom prenijeti znanje o jogi.
Ali, ako je tako, zašto je Patanđali ipak zapisao joga sutre? Najvažniji razlog je bio taj što je Patanđali želio ostaviti iza sebe tehniku kojom će budućim joginima i njihovim učiteljima olakšati posao! I učinio je upravo to - ostavio je iza sebe moćnu tehniku koja može pomoći onima s iskustvom da to iskustvo razviju!
Joga sutre nisu filozofski spis (mada su mnogi komentartori svojim intervencijama u tumačenju učinili da upravo tako izgleda) – one su sredstvo pomoću kojeg se postojeće iskustvo razvija do punog cvata.
Kao i svaki dobar učitelj i iskusan jogin, Patanđali je znao da nikakvim riječima, pjevanim ili zapisanim, neće u dolazećim pokoljenjima moći probuditi iskustvo joge. Za to će biti potreban netko tko će ga otkriti u sebi ili netko tko će ga donijeti sa sobom iz nekog prethodnog života. Bit će potreban živ čovjek, žena ili muškarac, koji će prenijeti svjetlo svjesti na druge ljude kao što jedna svijeća prenosi plamen na drugu. Znao je da je potrebno svjetlo da bi nastalo svjetlo – potrebna je svijest da bi se probudila svijest. Nikakvi zapisi to neće učiniti sami po sebi. A opet, znao je i da će tim učiteljima, ljudima koji će doći poslije njega, možda čak i njemu samom ili njegovim učenicima koji će doći ponovo među ljude, biti potreban oslonac, sredstvo s kojim će raditi, pa čak možda i potvrda iz davnina; potvrda o univerzalnosti i primjenjivosti iskustva joge u svakom trenutku, u svakom vremenu. U ovom trenutku i ovom vremenu.
I zato je Patanđali zapisao joga sutre. Uobličio ih je na takav način da predstavljaju moćnu tehnologiju u rukama znalaca, dok su istovremeno razlog za gubljenje vremena svima koji početno iskustvo nemaju. A s Patanđalijevim joga sutrama se, kao i s većinom mudrih ili “svetih” spisa iz daleke prošlosti može izgubiti jako puno vremena! Tumačenja joga sutri su mnogobrojna i različita, zavisno od toga koja škola ih uzima pod svoje i koji učitelj ih tumači.
Moja zadaća je iznijeti svoje viđenje joga sutri zasnovano na vlastitom iskustvu. Ne prisvajam školsko znanje sanskrta kojeg nemam. U tome sam samo priučeni laik. Niti se pak oslanjam na nekog učitelja od kojeg sam čuo ovo ili ono. Oslanjam se na atha stanje svijesti – na sada i ovdje, na jogu koju živim u svom vlastitom životu. U tom smislu, ovo je živi komentar joga sutri, a studentice i studenti nastavit će živu tradiciju učenja izravno s izvora, a ne preko posrednika koji su stoljećima udaljeni od joge, a o njoj pričaju samo kao o cilju o kojem su tek čuli ili, što je još gore, u njega tek vjeruju.
Na taj način je tekst joga sutri upotrijebljen točno onako kako je i zamišljen. Ne kao akademsko sredstvo skupljanja intelektualnog znanja, već kao tehnika koja služi unapređenju već postignutog osnovnog iskustva joge.
S tehničke strane, Patanđalijeve joga sutre su podijeljene na četiri knjige koje ukupno sadržavaju 195 sutri. Druga knjiga ima i svoj dodatak, takozvane “udove joge” ili jogangu. Neki smatraju da je to kasniji dodatak, dakle ne Patanđalijev izvorni tekst.
Zapravo, ovaj studij joga sutri odnosi se na prvu, drugu i četvrtu knjigu (ukupno 140 sutri). Sadržaj treće knjige (ukupno 55 sutri) dio je zasebnog naprednog studija joga sutri, koji je otvoren samo onima s iskustvom tehnika aktivacije unutar programa Integralne meditacije. Naime, treća knjiga govori o iznimnim sposobnostima koje su dio razvoja svijesti. Njihovo proučavanje je besmisleno bez tehnike samjame o kojoj govori Patanđali, iako ju u detalje ne opisuje. Zapravo, opisuje je dovoljno da neznalici izgleda nejasno, a onome s iskustvom savršeno razumljivo.
Stoga, nakon završenog studija joga sutri (ili uz njega, a možda u nekim slučajevima i prije njega), treba pohađati
tečaj aktivacije – ili “Tečaj za čarobnice i čarobnjake” kako ga još nazivamo – da biste zatim, obogaćeni novim iskustvima i znanjem o praktičnoj primjeni samjame mogli na napredni studij joga sutri tijekom kojeg se u teoriji i praksi proučava Patanđalijeva treća knjiga.
U svakom slučaju, došlo je vrijeme za otvarnje novih staza na vrlo obuhvatnom i dalekosežnom putu razvoja svijesti. Unaprijed čestitam svima koji će ovu mogućnost prepoznati kao prigodu za sebe i želim da im koraci na tom putu budu ispunjeni svjetlošću i blaženstvom.
Program Sudija joga sutri može se provestu u nekoliko formata. Prvi obuhvaća pet četverosatnih sastanaka u popodnevnim i večernjim satima (Zagreb ili Maribor). Zatim slijedi završni vikendu u DA Centru. Drugi format obuhvaća tri vikenda u DA Centru (povoljan za one iz udaljenijih krajeva zbog mogućnosti boravka u Centru tijekom vikenda).
Polaznici dobivaju 250 stranica materijala s joga sutrama i pisanim komentarima. Konkretan format održavanja sastanaka najavljuje se sa svakom skupinom posebno.
