Friday, December 21, 2012

Čestitka za zimski solsticij 2012.

Prva želja koju dijelim s vama glasi: želim vam da sada – što prije - dočekate stvarni početak svijeta!

Jer ako to propustite, znači da se još uvijek koprcate u nepostojanju izmišljene priče koja čeka svoj kraj.

Želim vam da sada – uskoro – s punim razumijevanjem kažete: ovo do sada nije bilo NIŠTA; svijet tek sada počinje!

Taj početak je tu, pred vama, kao što je oduvijek i bio. Stvar je samo u tome da nikad niste iskreno pomislili da biste doista mogli proći kroz nepostojeća vrata koja vode do njega. A za početak svijeta, za njegov konačni početak, potrebno je samo to: jedna jedina iskrena misao koju ne možete zaboraviti.

Tijelom još uvijek u bajci koju zovete životom, želim vam misao o mogućnosti istinskog početka.

To je gotovo sve; gotovo dovoljno – ta jedna želja. Početak svijeta se zasniva na njoj.

Međutim, u ime dolazećeg praznika svjetla i novog godišnjeg ciklusa, poželjet ću vam još nekoliko korisnih stvari.

Oduvijek ste bili dobra uloga; samo ponekad dobar glumac, a sada vam želim da postanete dobar scenarist i režiser.

I da ne zaboravljate tako često kao do sada, gdje ste i što zapravo radite. Jer, čak je i početak svijeta samo početak nove predstave.

Želim vam prisjećanje na smrt svakog trenutka vašega života. Tako da ne propustitite ni jedan svoj posljednji dah, te da vas kasnije ne posrami ni jedna vaša posljednja misao.

Želim vam dovoljno hrabrosti da novim očima pogledate svijet oko sebe i odlučno odbacite svu iluziju, pa makar to bilo sve što ste mislili da o njemu znate.

Želim vam dovoljno hrabrosti da novim očima pogledate u sebe i odlučno odbacite svu iluziju, pa makar to bilo sve što ste mislili da o sebi znate.

Želim vam laganu dekonstrukciju laži, iako lakoća nije bitna.

Znam da imate svojih želja o ljubavi, zdravlju, uspjehu i sreći. Imat ćete toga koliko god stane u vaš um i vaše srce – to vam čak ne moram ni poželjeti. Ispunjenje takvih želja je zajamčeno.

Pitanje je međutim koje i kakve želje stanu u izmišljenu posudu? I ne bi li od svega toga bila bolja ona stvarna, pa makar sada ni ne znamo što sve i koliko u nju stane?

Neposredno prije početka svijeta na ovo pitanje ćete odgovoriti iskrenim "DA".

Ako se dvoumite, znači da još nije vrijeme za početak.

Što me dovodi natrag do moje prve i jedine želje od bilo kakve važnosti.

Želim vam da sada – uskoro – iskreno i s punim razumijevanjem, odlučno i hrabro, kažete: ovo do sada nije bilo NIŠTA; svijet tek sada počinje!

Svjetlo je oduvijek bilo početak i kraj svega što se događa u našem životu. Pred nama je još jedan značajan praznik svjetla. Iskoristite ga dobro. Kažite DA početku svijeta.

Thursday, March 1, 2012

Sukob svjetonazora

Adrian P. Kezele, predavanje povodom izlaska knjige Sukob svjetonazora dvojca Deepak Chopra & Leonard Mlodinow, u izdanju Dvostruke duge

Zagreb, 10.02.2012., Pučko otvoreno učilište


O autorima knjige

DEEPAK CHOPRA je po struci internist/endokrinolog. Autor je više od šezdeset knjiga koje su prevedene na više od osamdeset pet jezika, uključujući i brojne uspješnice s popisa najprodavanijih knjiga New York Timesa. Smatraju ga jednom od vodećih ličnosti na području nove duhovnosti.

LEONARD MLODINOW posjeduje doktorat iz teoretske fizike na University of California u Berkeleyju. Predaje na Sveučilištu Caltech te je autor knjiga s popisa najprodavanijih knjiga New York Timesa, The Drunkard’s Walk: How Randomness Rules Our Lives i The Grand Design, koju je napisao zajedno sa Stephenom Hawkingom. Njegove ostale knjige uključuju i Euclid’s Window: The Story of Geometry from Parallel Lines to Hyperspace i Feynman’s Rainbow: A Search for Beauty in Physics and Life. Također je pisao i za televizijsku seriju Star Trek: The Next Generation.


***

Svi imamo svjetonazor.

Ne možete živjeti bez njega. Čak i ako kažete da nemate čvrsti svjetonazor, to je upravo ono što imate: svjetonazor koji nije čvrst!

Svjetonazor je naše oko, uho, prst... pomoću njega mirišemo i kušamo stvarnost. I još više od toga: svjetonazor je um pomoću kojeg ju tumačimo!

Stoga, ima toliko toga što može krenuti ukrivo kad je u pitanju svjetonazor. Možda je naše zapažanje bilo pogrešno? Možda su nam receptori manjkavi, nerazvijeni ili oštećeni? Ako je tako, kako pobogu možemo biti sigurni u to što smo njima osjetili?

A onda, čak i ako prebrodimo tu prepreku, naš doživljaj onog što su nam prenijela upitna osjetila mogao bi biti jednako tako upitan. Mi znamo da je crvena boja rezultat djelovanja točno određene frekvencije svjetla na naše oči. To se djelovanje pretvara u električne impulse koji putuju našim živcima do mozga. I tamo, uvjereni smo, nastaje doživljaj crvenog. Ali, što je taj doživljaj crvenog? Ponajprije, ne možemo ga poistovjetiti s tim impulsima i podražajem vizuelnog korteksa. Očigledno, taj doživljaj je nešto više od toga - to je naše iskustvo. Imamo li načina znati da je naš doživljaj jednak doživljaju nekog drugog ljudskog bića? Ne. Osim što smo se složili da ta ista frekvencija svjetla označava isti doživljaj. Svatko od nas je konzistentan u tom doživljaju, ali da li on predstavlja istu stvar? Ne znamo. Ne možete ući u glavu drugog čovjeka i provjeriti vidi li on crveno na isti način kao i vi. A kad proširimo to pitanje na ne-ljudska stvorenja, onda ono postaje još složenije.

I na kraju, dolazimo do pitanja tumačenja tog iskustva: ono što crvena boja znači za mene, ne mora biti isto onome što znači za vas. Naš um se sastoji od obrazaca nastalih zbog prošlih iskustava, ali i zbog onih nastalih vanjskom ili unutarnjom indoktrinacijom. Vanjsku indoktrinaciju ne moramo posebno objašnjavati – ona dolazi izvana, od nekih drugih ljudi - iako je najuspješnija onda kad ju i ne primjećujete, nego mislite da su to vaše misli i uvjerenja. Unutarnja indoktrinacija označava odluke našeg uma da oblikuje sam sebe – da prihvati ili odbaci neka uvjerenja. Vrlo često je teško, gotovo nemoguće, razlikovati jedno od drugog.

Ukratko, to je priča o našem doživljaju stvarnosti na razini zapažanja i iskustva. Pod izrazom "svjetonazor" obično podrazumijevamo uvjerenja koja gajimo u odnosu na život, ponašanje, druge ljude i svijet koji nas okružuje. Na razini spoznaje svijeta, svjetonazor je konačni filter kojeg koristimo da bismo sami sebi objasnili ono što doživljavamo.

Možda bi vam se sve ovo moglo učiniti apstraktnim. Mogli biste postaviti pitanje o smislu takvog razmišljanja. Večeras vam planiram dati dva odgovora na to pitanje. U prvom dijelu našeg druženja, moj će odgovor biti motiviran knjigom. U drugom, predstavit ću vam vlastite misli o problemu svjetonazora.

Ponajprije, želim vam reći da je to pitanje iznimno važno. Zapravo, moglo bi biti presudno, i to na mnogo načina.

Evo jednog razloga zašto je to važno:

Znate li zbog čega je nastradalo najviše ljudi u našoj povijesti?

Ako bi jednom riječju trebali ukazati na uzrok najvećeg broja stradanja, ubojstava, mučenja, iskorištavanja i patnje općenito, koja bi to riječ bila?

Da, u pravu ste: svjetonazor!

Leonard Mlodinow, istaknuti znastvenik, braneći se od "optužbi" Deepaka Chopre, istaknutog duhovnjaka, za manjkavosti znanstvenog svjetonazora koje rezultiraju u zlouporabi znanosti, ispravno je istaknuo kako je daleko više ljudi tijekom povijesti stradalo u ime religije i u ime "ispravnog mišljenja", nego od atomske bombe!

Ako ste dakle živjeli u uvjerenju da svjetonazor nije važan, bilo bi vam bolje da razmislite još jednom. Većina stvari koje se događaju oko nas, ako ne i sve, kako u našem osobnom životu tako i u životu zajednice, na ovaj su ili onaj način povezane sa svjetonazorom.

I budući da svi (ili barem toliko mnogo nas da je besmisleno govoriti o većini, jednostavnije je reći - svi) imamo neki svjetonazor – različit za pojedince i za pripadnike određenih skupina – to znači da se, hoćemo, nećemo, nalazimo usred stalnog sukoba! Ili, ako hoćete – rata!

Uzgred, izvorni naslov koji su urednici dali knjizi razgovora između Chopre i Mlodinowa je "Rat svjetonazora!" Naši urednici su htjeli malo ublažiti udarac koji takav naslov ima, posebice zbog podnaslova "znanost protiv duhovnosti" (koji je kod nas ispao "znanost i duhovnost"). Ali, vidite, na posljetku, to ublažavanje smo napravili zbog našeg svjetonazora! Nigdje ne stoji da je on ispravan. Možda je "rat" doista točnija riječ u ovom slučaju.

Možda se svi mi i nalazimo u ratu s neizvjesnim završetkom.

Kasnije ću vam ispričati zašto mislim da "rat svjetonazora" ipak ima izvjestan završetak – onaj isti kojeg ima svaki rat. Ali, za sada ću se usmjeriti na temu knjige.

Dakle, Deepak Chopra i Leonard Mlodinow dolaze iz dva različita svijeta i zastupaju dva različita svjetonazora. Privatno, postali su dobri prijatelji jer inače ne bi zajedno napisali knjigu u kojoj se jedan drugom suprotstavljaju!

Mlodinow vrlo uspješno iznosi znanstveni pogled na stvari, a Chopra zastupa novu duhovnost. Kažem "novu" jer on zasigurno ne pripada onoj duhovnosti koja se oslanja na religiju i opasnu isključivost. Međutim, on se razlikuje i od većine trenutnih pravaca u duhovnosti prije svega po logičnosti i jasnoći izraza. Ako želite na najjednostavniji mogući način saznati što je to duhovnost, Choprine knjige su vjerojatno jedan od boljih puteva do tog saznanja.

I dok su naši osobni svjetonazori, kao i razlike koje iz njih proizlaze, pojedinačno gotovo nevažni, ova dva svjetonazora mogli bi imati veliki utjecaj na budućnost cijeloga svijeta. Mlodinow je vrlo dobar i mudar čovjek. Bojim se, međutim, da zastupa svjetonazor koji doista može biti – kao što i jeste – zlouporabljen.

Ali, s druge strane, koji svjetonazor NE MOŽE biti zlouporabljen?

Chopra nudi drugi pogled na stvari. Pogled s kojim se ja, kao manje istaknuti duhovnjak, osobno uvelike mogu složiti (ako se već moram s nekim složiti). Međutim, moram vam priznati da sam u nekim dijelovima rasprave bio naklonjen Mlodinowu! Naime, Choprini argumenti su mi se činili blijedi i podložni subjektivnom tumačenju, pa stoga ponovo – zlouporabi!

Međutim, sve u svemu, mnogo sam naučio iz ove knjige. Ako ste privučeni duhovnosti, iz nje ćete saznati od čega se zapravo sastoji vaš svjetonazor! Vaše vlastite misli će vam biti razjašnjene, kao i mnogi zanimljivi podaci koji ih potvrđuju, a koje Chopra kao i uvijek majstorski objašnjava.

Istodobno, Mlodinow će vam ukazati na drugi način pogleda na stvari; na mogućnost da je i duhovnost u koju vjerujete samo još jedna konstrukcija! Taj dio mi se, priznajem, najviše svidio!

Ako ste znanstvenik ili prosječan čovjek sa zdravim razumom koji baš ne vjeruje u duhovni gulaš koji se nudi naokolo, uvjeren sam da ćete simpatizirati s Mlodinowom, posebice na mjestima gdje vrlo maštovito i s dozom humora pobija Choprine argumente. No, isto sam tako uvjeren da ćete uvidjeti i određene vrijednosti koje zastupa Chopra.

Ukupni rezultat je doista odličan: s koje god pozicije da pristupate ovoj knjizi, na kraju ćete završiti u boljem razumijevanju ne samo svoje točke gledišta, nego i one druge – one s kojom se naizgled ne slažete!

Zbog toga na ovu knjigu ne treba gledati kao na raspravu između dva suprotstavljena čovjeka (usprkos naslovima, ublaženim ili ne), već kao na simfoniju kontrapunkta; majstorsko djelo znanja, vještine i mudrosti koje će vas, bez obzira na vaše stajalište, natjerati da napravite korak bliže uklanjanju sukoba i dubljem razumijevanju stvarnosti.

Zbog toga toplo preporučujem čitanje knjige. Da sredim svoje vlastite misli o pročitanom, napravio sam tablicu s pitanjima o kojima se raspravlja u knjizi te ponuđenim odgovorima znanosti i duhovnosti. (Zapravo, radi se o ponuđenim odgovorima Mlodinowa i Chopre, ali njih možemo s priličnom sigurnošću smatrati reprezentativnim predstavnicima ta dva svjetonazora.)



Svaki od ovih odgovora zaslužuje detaljno objašnjenje i upravo to ćete pronaći u knjizi.

Možda da istaknem neke dijelove koje smatram zanimljivim.

Najmanje se slažem s Choprom kad zastupa tezu o posebnoj ulozi ljudske svijesti i posebnoj ulozi čovjeka u evoluciji svemira. Čini mi se poprilično opasnom i u velikoj mjeri proizvodom indoktrinacije. Na žalost, današnja duhovnost je doista zasnovana na toj zamisli.

S druge strane, Mlodinow mi zvuči najmanje uvjerljivo kad zastupa darwinizam i ulogu gena. Tu smo doista naišli nas slijepu ulicu i veliko je pitanje kako će se znanost izvući iz nje. Iako se službena znanost ne hvali time na sav glas, već upravo suprotno - pokušava zataškati razmišljanja o mogućim značenjima najnovijih otkrića iz područja genetike, vjerojatno ste već upoznati s činjenicom da je mapiranje genetskog koda ljudi završilo "katastrofalnim" otkrićem da imamo samo oko 23000 gena, što je otprilike jednako crvima i kokošima. Kukuruz ima više gena nego ljudsko biće. Znanost će morati izvući neke druge asove iz rukava, ili sasvim drukčije pristupiti pitanju genske dominacije. Jedan do tih drukčijih pristupa je stavljanje naglaska na staničnu membranu i njene receptore koji zapravo pokreću gene. Što nas vraća natrag na pitanje svjetonazora – ovaj put onog staničnog. Ali tko kaže da on nije povezan s umom i sviješću?

Kao što vidite iz tablice ima nekih odgovora koji se podudaraju, ali su zasnovani na različitim objašnjenjima. Najzanimljivijim mi se čini odgovor na pitanje o vjeri. Čovjek bi pomislio da će znanstvenik biti protiv, a ispada upravo suprotno: nema problema za suživot znanstvenog i religijskog svjetonazora. Nekako je pronađen način da jedan drugom ne gaze po prstima. Usprkos očekivanom, duhovnost nije jednako blagonaklona prema religiji: ako imate izravno iskustvo, kaže Chopra, tada ne vjerujete, već znate.

Kao što sam napisao, knjiga je simfonija kontrapunkta, a ne stvarni sukob oko bilo čega. Zbog toga obojica autora, na kraju pozivaju na razumijevanje i toleranciju. Možda je najbolje završiti priču o tome rečenicom kojom završava i knjiga:

Vizija budućnosti će nam se otkriti tek kada ljudi dobiju nadu da se njihova patnja može ukloniti. Neka znanost postane dio lijeka, jer inače će čuda tehnologije služiti samo praznim srcima i napuštenim dušama.

***

Na ovom mjestu otpočinje moj drugi odgovor u svezi svjetonazora – onaj kojeg sam nagovijestio na početku kao svoj vlastiti. Odgovori motivirani knjigom ukazuju na činjenicu da svjetonazor može biti odgovoran za stanje u kojem se nalazimo, kako pojedinačno tako i društveno.

Da li to znači da postoje bolji i lošiji svjetonazori?

Vjerojatno da.

Da li to znači da možemo izabrati svjetonazor koji nam bolje odgovara – onaj koji je uspješniji i sretniji?

Vjerojatno da.

Da li to znači da nas neki svjetonazor može osloboditi patnje, kako to Chopra nagovještava?

Vjerojatno... ne.

Da bih objasnio ovaj ne, vratit ću se natrag na sam pojam svjetonazora. Svjetonazor je način na koji tumačimo stvarnost, što zauzvrat određuje kako ju doživljavamo.

Svi, ili toliko mnogo nas, da je čak besmisleno reći većina, imamo svjetonazor – skup pravila, obrazaca, mišljenja, stavova, ponašanja... Čini se kao da je nemoguće živjeti bez toga – nekako kao da moramo imati svjetonazor.

Međutim, budući da svjetonazor ograničava doživljaj istinske stvarnosti, možemo reći da je upravo svjetonazor ono što nas dijeli od te stvarnosti! Svi obrasci kojima smo se okružili istodobno su način na koji doživljavamo stvarnost i prepreka njenoj istinitosti.

Zvuči apstraktno? Možda, ali ima vrlo praktične posljedice.

Prva od njih je da će uvijek biti različitih svjetonazora, te da rat među njima doista ima izvjestan završetak – patnju i uništenje. Nakon pobjede jednog od svjetonazora, neko vrijeme će biti mir. Ali, budući da je svjetonazor samo obrazac, a ne stvarnost, javit će se drugi svjetonazori i ponovo će početi isti rat.

Da ne bi bilo zabune, ne govorim o pobunama na ulici, revolucijama, đihadu ili prisilnim pokrštavanjima. Naravno, to su društvene posljedice različitih svjetonazora. Ali, u ovom trenutku govorim o nama; o našoj vlastitoj potrazi za istinom i najdubljim odgovorima našega postojanja.

Rat je u vama. On se odvija između dvije ili više iluzija, dok istina stoji po strani.

Ako želite zaustaviti taj rat, jedini izlaz je...

Život bez svjetonazora?

Zvuči zastrašujuće i gotovo nemoguće. Može li se to uopće?

Ne - gledano s jedne strane, one u kojoj sada živimo - ne.

Ali, da - gledano s druge strane, one u kojoj bismo mogli živjeti - da.

Dolazimo do mjesta koje je izvan svjetonazora. Ono se ne bi moglo nazvati duhovnim jer i duhovnost je svjetonazor. Međutim, istina je da Chopra, kao predstavnik duhovnosti, ipak ukazuje na to mjesto. Na stranici 264. govori o iskustvu koje nadilazi svjetonazor – o iskustvu čiste svijesti. Mlodinow se na to nije ni osvrnuo - vjerojatno mu je izgledalo potpuno nepotrebno, budući da nikakvi argumenti, ni za ni protiv, ne mogu to čak ni opisati, a kamoli zastupati ili opovrgavati.

A opet, upravo na tom mjestu se nalazi rješenje za stalni rat svjetonazora koji upravlja našim životima.

Biti izvan svjetonazora.

Ili samo – izvan svjetonazora.

Jer, čak i ovo "biti" podrazumijeva nekog tko postoji. Postojanje osobnosti odnosno ega, individualnosti, na tom je mjestu potpuna iluzija. Nju također oblikuje svjetonazor. Samo, ovaj put to nije svjetonazor koji govori o svemiru, genima, svijesti ili politici, već svjetonazor koji govori o postojanju našeg ja.

Znam da je neobično govoriti na taj način – mnogima će se učiniti čudnim tvrdnja da je osobnost rezultat svjetonazora i stoga prividna, baš kao i svaki svjetonazor. Ali, ako jest tako, onda je osobnost poput svakog svjetonazora istodobno sredstvo kojim doživljavamo stvarnost te prepreka doživljaju istinske stvarnosti.

Prisjetite se onog što ste vjerojatno mnogo puta čuli od mudrih ljudi ili pročitali u knjigama – kako je ego taj koji smeta "duhovnom razvoju" ili "prosvjetljenju". Osobnost sama je, dakle, ona koja smeta. A opet, kako živjeti bez nje kad ništa ne možemo iskusiti bez njenih dijelova, uma, srca, intuicije, misli, osjećaja, osjeta, ponašanja...

Odgovor nam je ponudio još Patanđali u svojim Joga sutrama, govoreći o stanju joge kao stanju "svijesti bez vrtloga". (I. 2: yogaścittavṛttinirodhaḥ). Ako želite iskušati to stanje potrebno je naučiti ispravnu meditaciju koja vas do njega dovodi.

To je stanje bez svjetonazora – stanje u kojem čak ni postojanje pojedinca više nije moguće, budući da je osobnost rezultat privida.

Ali, hajdemo biti još praktičniji. Stotine milijuna ljudi je naučilo meditirati na određeni način. Mnoštvo takozvanih meditacija zapravo to i nisu, već se radi o vizualizacijama, kontemplacijama, sugestijama, radu s energijama i sličnim "duhovnim" tehnikama koje su od yoga-ścitta-vṛtti-nirodhe daleko kao što je val udaljen od oceanske dubine.

A opet, neke ipak to jesu, pa se postavlja pitanje što se dogodilo sa svim tim ljudima koji imaju praktično iskustvo stanja "izvan svjetonazora"?

Većina njih vraća se natrag iz tog stanja, a zatim dragovoljno prihvaća novi svjetonazor – onaj koji obično prevladava u njihovoj duhovnoj školi. Ili se jednostavno vraća natrag svom prijašnjem svjetonazoru, budući da su na meditaciju gledali kao na sredstvo samo-unaprijeđenja, a ne sredstvo uništenja iluzije (uništenja ja, budući da je ja iluzija). I tako, možda samo malo promijenjen, rat se i dalje nastavlja. Rat unutar njih.

Budući da je malo ljudi slobodno, sloboda se očigledno nalazi u smjeru u kojem se vrlo rijetko gleda - izvan svjetonazora.

Mogao bih o tome pisati stranice i stranice, ali zbog toga stanje slobode od unutarnjeg sukoba ili čak rata neće postati niti bliže niti jasnije.

Zbog toga se usmjeravam na praktične postupke. Prvo, nudim ispravnu meditaciju u obliku Integralne meditacije. Preporučujem ju svakome zbog niza razloga. Između ostalog i zbog lakšeg koračanja putem prema slobodi.

Drugo... Pa, donedavno niti nije bilo drugoga!

Srećom, značajke vremena se sada mijenjaju. Vjerujem da ste čitali o kozmičkim ritmovima koji dolaze u 2012. godini, te o šestom mjesecu kao rijetko povoljnom za proces buđenja. Pozivam vas da mi se pridružite na skupu pod nazivom "Buđenje" koji će se održati u resortu "Novi" pored Novog Vinodolskog, od 06.06. do 10.06.2012.

Osim što se radi o prekrasnom mjestu, početku ljeta i iznimnoj prigodi obilježavanja rijetkog astronomskog događaja (prijelaz Venere preko Sunca koji će se ponoviti tek 2117.), sadržaj sastanaka, predavanja i praktičnih aktivnosti usmjeren je prema ostvarenju tog neuhvatljivog stanja "bez svjetonazora".

Ne mogu vam obećati prosvjetljenje, ali vam mogu obećati da ću o njemu govoriti izravnije nego ikada do sada. Ne očekujem da budete iskusni u duhovnosti, meditaciji ili bilo čemu takvom. Program će biti otvoren svima – i onima koji su me pratili godinama i onima koji će me tada prvi put vidjeti. Smjer će nam biti zajednički: buđenje iz sna, izlazak iz iluzije. Ili barem odlučan korak u tom smjeru.

Bit će mi čast i zadovoljstvo ako mi se pridružite u toj novoj pustolovini!