Wednesday, December 21, 2011

Čestitka za zimski solsticij 2011.


Još jedan okret oko Sunca i eto nas uoči dugo očekivane 2012. godine! U svojoj optimističnoj jyotish analizi nazvao sam ju godinom buđenja.

I ona, eto, počinje sutra: 22.12.2011. u 05:30 GTC, a to je 06:30 po trenutnom srednje-europskom vremenu.

Znam, svijet u kojem živimo prihvatio je neke druge priče te istinski kozmički ritam i izvor svih priča zaogrnuo u različitu odjeću. Naš Božić je, uz zgodnu legendu, stavljen blizu pravog praznika svjetla – zimskog solsticija. Usput, s jelkama i zimzelenim, proslavit ćemo Saturnalije, rimski praznik koji baš i nema veze s kršćanstvom, a na badnju večer ćemo se, uglavnom ne znajući, prikloniti staroslavenskoj paganskoj tradiciji (iako nećemo u kuću unijeti stari hrastov panj – badnjak). A onda ćemo još i poštovati opće prihvaćeni kalendar i proslaviti umjetni, ali ipak nama dragi, 01.01.2012!

Neko će reći, pa neka, samo da se slavi!

U redu, neka se slavi. No, kad se već budimo u novoj godini, bilo bi red da ju, između svih drugih slavljeničkih dana koji dolaze, proslavimo i onda kad ona doista počinje, ne zato jer smo mi ljudi tako zamislili, već zato što se naša Majka Zemlja vrti oko Sunca i svako malo opisuje ritam života kojeg zovemo – godina.

Drage prijateljice i prijatelji, sutra, 22.12.2011., u 06:30 po našem vremenu, počinje novo razdoblje. Probudite se na vrijeme, okrenite se prema Suncu koje još nije izašlo, ali ćete vjerojatno vidjeti tragove zore na istoku, izgovorite svoje molitve, izrazite svoju zahvalnost za život i sve darove koje ste primili. Zatim meditirajte, a nakon toga počnite novu godinu s nadom u istinsko buđenje!

Ovaj solsticij (a time i godina koja se tada rađa) posebno je zanimljiv u našim krajevima jer počinje neposredno prije izlaska Sunca. Doduše, bolje će proći zemlje malo istočnije od nas (u zoni EET, poput Grčke, Bugarske, Ukrajine, Estonije itd) ali i to je sasvim dovoljno blizu. (Izlasci Sunca u Hrvatskoj 22.12.2011: Zagreb 07:34; Vukovar 07:21; Gospić 07:32; Rijeka 07:39; Split 07:24; Dubrovnik 07:15; izvor DHZM)

Ostavljam vama da razmišljate kakvo simboličko značenje ima početak novog razdoblja tik pred izlazak Sunca na mjestu na kojem se nalazite u ovome trenutku. Možda nećete smisliti ništa mudro, ali mogli biste osjetiti! Priroda nas je u svakom slučaju nagradila posebnim "specijalnim efektom" – izlaskom Sunca neposredno nakon novoga početka!

A što se mene tiče, evo što i kako vam želim u godini koja je pred nama:

Želim vam:

…otkrivanja istine, koliko može podnijeti priča u kojoj živite, i još komadić više, tako da nikad ne postanete robovi laži i privida.

…iskustva sreće, baš onakve kakvu želite i sami sebi, ali i one drugačije, zbog koje ćete shvatiti da ono što želite nije uvijek sve što možete dobiti.

…imetka i obilja, u količini koju možete zamisliti, i još mnogo više. (To vam želim prije svega zato da prestanete gubiti vrijeme na nevažne stvari.)

…zdravlja, toliko koliko je vaše tijelo spremno održati, ali i onaj osjećaj iznad toga – osjećaj da ste, u kakvom god stanju vaši mišići i kosti bili, sposobni za više. (Poželio bih vam i ljepotu, ali to već imate u neograničenoj količini, pa vam onda samo želim da to i prepoznate.)

...ljubavi, toliko koliko može podnijeti vaše srce, i još trunku više tako da ekstaza postane vaša svakodnevica.

...mudrosti, koliko stane u vaš um i još malo više, tako da uvijek žudno upijate nova znanja.

Ali, na posljetku, kad dobro razmislim, ono što vam želim više od svega jest buđenje, čisto i potpuno, tako da privid odvojenosti zauvijek nestane iz vašega života!


U budnosti vaš,
Adrian

Monday, December 5, 2011

2012. - godina buđenja (jyotish analiza)

S obzirom na količinu negativnih predviđanja vezanih uz 2012. godinu, svojoj redovitoj jyotish analizi pristupio sam s oprezom. Međutim, iako su početni pokazatelji potvrđivali opću zabrinutost, na posljetku je ispalo da je dolazeća godina, barem što se tiče jyotisha, sve samo ne mračna i prijeteća! Štoviše, ima mnogo razloga za optimizam i nadu.

I dok je prethodnih godina taj optimizam bio sredstvo pronalaska svjetla između mnogobrojnih sjenki, sada je izgledno da svjetla ima mnogo više i da nije potreban dodatni napor da bi ga se pronašlo!

Prethodnu godinu, 2011., s jyotish stajališta nazvao sam godinom "zatišja pred buđenje". I stoga se 2012., (ne)slavna i dugo očekivana, može nazvati jedino godinom buđenja!

Najveći dio kozmičkih ritmova ukazuje upravo na to; velik dio njih su pozitivni – dakle neće zahtijevati bolne preobrazbe i pročišćenja, ali, kao što je to uvijek slučaj, godina nije oslobođena ni nekih mračnih trenutaka i sklonosti.

O svemu tome nešto kasnije. Kao i uvijek, na početku želim obavijestiti čitatelje, posebice one koji se prvi put susreću s mojim analizama, s osnovnim postavkama i načinom na koji pristupam jyotishu.

Za razliku od nekih drugih astrologa, ne bavim se predikcijama. Štoviše, znam da one nisu moguće. Stvarnost u kojoj se kao svjesna stvorenja nalazimo nije pravocrtna niti jednodimenzionalna. Mehanicističko-deterministički model naše budućnosti nije prihvatljiv. Živimo u kvantno-mehaničkom svemiru u kojem postoji mjesto i uloga slobodne volje – nepredvidljivih događaja unutar naše svijesti; kvantnih fluktuacija i zakonitosti kaosa. Međutim, stvarnost se ipak kreće u određenim ciklusima. Postoje i one zakonitosti koje stvaraju obrasce po kojima se odvija život.

Međuigra načela neodređenosti i slobode unutar mikrokozmosa te vidljivih ciklusa makrokozmosa i njegovog utjecaja na naš život u konačnici stvara našu budućnost.

Vještina kojom se bavim (a koja se tradicionalno naziva jyotish – doslovno SVJETLO) omogućuje uvid u kozmičke ritmove, ali ne i u konačne odluke koje će donijeti svjesna stvorenja. Zbog toga jedino možemo govoriti o "sklonostima" vremena; o "značajkama" nekog razdoblja.

Istina je da su, za ljude nerazvijene svijesti, uvjetovane i programirane na određene reakcije, upravo te značajke razdoblja presudne u donošenju odluka. Ljudi misle da su slobodni, ali zapravo nisu. To je razlog zbog kojeg ponekad izgleda da su predikcije i predviđanja mogući.

Međutim, cilj jyotisha kao "vještine svjetla" nije nesvjesnima opisivati kakvi će ih valovi i sile u budućnosti nositi. To bi bio potpuni gubitak vremena i energije, budući da ti isti nesvjesni ionako ništa ne mogu učiniti. Oni su lutke na koncu koje slijede onog tko konce drži u svojim rukama.

Upotrebljavam jyotish da bih naslutio značajke budućih razdoblja i izložio ih svjesnima – onima koji su sposobni za donošenje odluka, a koji su istodobno dovoljno zreli da prihvate međupovezanost našega života sa životom svemira, pa tako i poticaje i ograničenja koji dolaze iz te povezanosti.

S tehničke strane, jyotish, kao i svaka astrologija, koristi izračunavanje slike neba i nebeskih tijela sunčevog sustava na pozadini zviježđa oko ekliptike. Za razliku od zapadne astrologije jyotish koristi sideralni zodijak – stvarni pojas neba koji se vidi s površine Zemlje. U ovom trenutku on je nešto više od 24 stupnja pomaknut u odnosu na tropski zodijak koji počinje u trenutku proljetne ravnodnevnice, neovisno od stvarne situacije na nebu. Uz mnoge druge posebnosti, to je jedna od najbitnijih tehničkih razlika između zapadne astrologije i jyotisha.

Krajem svake godine radim opću analizu dolazeće godine. Ona se oslanja na relativno jednostavne podatke o kretanju vidljivih planeta, Mjeseca i Sunca na pozadini zviježđa koji se u jyotishu nazivaju nakšatre. Kao što sam objasnio, njena svrha nije previđanje konkretnih događaja. Na posljetku, oni se mogu razlikovati za razne dijelove svijeta, pa bi za tako nešto trebalo uključiti i dodatne podatke.

Svrha ovakve globalne analize je uočavanje tanahnih energetskih i duhovnih pomaka u svijesti čovječanstva koji su povezani s kozmičkim ritmovima.

Osim znanja o kvaliteti tih pomaka, važni su i savjeti o tome što je najbolje činiti u određenom razdoblju. Ti se postupci mogu usporediti s pravovremenom sjetvom ili žetvom. Ako pogriješite u dobrom “tajmingu”, vaša će uspješnost biti znatno umanjena. I obrnuto, naravno.

Dakle, ovo nije analiza koju ćete pročitati, a zatim tijekom godine pratiti jesam li pogriješio ili pogodio. Mnogo će nam više značiti ako tijekom dolazeće godine iskoristimo sve dobre trenutke, ispravimo sve nepravde i uklonimo svu patnju koju možemo.

U ovom slučaju, vjerujem da će dobre vijesti i opravdani optimizam mnogima pomoći da svladaju strah od 2012. kao moguće godine kraja svijeta te ih nadahnuti da svoj život usmjere prema stvaralaštvu, duhovnosti i buđenju!






U analizi 2011. godine istaknuo sam neka razdoblja koja su bila energetski povoljna za duhovni rast (četvrti i peti mjesec); određena krizna razdoblja i osjetljive trenutke (kraj sedmog mjeseca, početak devetog mjeseca i početak desetog mjeseca). Nadam se da je vremenska mapa godine mnogima bila od pomoći u organiziranju svog vremena.

Što se tiče preventivnih mjera, početkom desetog mjeseca smo organizirali Shani-Ćitra upaju kao jednodnevni događaj na kojem su se prakticirale zajedničke Rasa tehnike (vrsta meditativnih tehnika usmjerenih na djelovanje karmičkih nositelja prema jyotishu), a zatim su skupine nastavile rad po gradovima – svakog utorka u 18:30. Razlog za taj postupak je moguće negativno djelovanje planete Saturna (Shani), koji kretajući se preko pozadine Ćitra nakšatre stvara "razdoblje raspada".

Evo što sam napisao prošle godine u svezi toga: "U kolektivnoj svijesti čovječanstva mogu se javiti pozitivne ideje, nadahnuća i volja za promjenom. Istodobno, te će sklonosti biti popraćene ispravnim uvidima i razotkrivanjem iluzija. Načelno, radi se o jako dobrom vremenu, možda čak i odlučujućem za rasplet događaja tijekom sljedećih nekoliko godina... Važno je da se u to vrijeme što veći broj ljudi okuplja sa svrhom duhovnog rasta i bitne promjene kvalitete našeg života. Usmjeravanje pozornosti na to i odgovarajuće aktivnosti onih koji su svjesni tog procesa, pomoći će i drugima, onima koji na to ne obraćaju pozornost, da promijene ono što je potrebno promijeniti."

To nezgodno "razdoblje raspada" trajat će do 12.10.2012. i kao takvo predstavlja svojevrsnu "negativnu" pozadinu cijele godine (naravno, pod "negativno" ne spadaju promjene koje se događaju, već neželjene posljedice u smislu ljudskih i drugih žrtava, materijalne štete i opće nesigurnosti). Međutim, kao što sam napomenuo, ima mnogo drugih pozitivnih činitelja zbog kojih je optimizam više nego opravdan!

Na globalnoj razini godina nije bila obilježena većim prirodnim katastrofama (iako je bilo stvaranja panike oko Elenina, asteroida koji je navodno mogao uništiti život na Zemlji) . Ali, što se tiče buđenja novih zamisli, došlo je do preispitivanja političkih sustava u islamskim zemljama. Libija je prošla kroz katarzu. U drugoj polovici godine, kad je osjetljivih trenutaka bilo više, počele su se otkrivati neke slabosti svjetskog uređenja, posebice u Europi. Javljaju se prosvjedi protiv gospodarskog i bankarskog sustava, a zbog toga su se počela postavljati pitanja i o političkom sustavu zapada. Čuju se najave nove recesije, a svijet ne izgleda stabilno.

Sve je to u skladu s razdobljima najavljenim u analizi 2011. Dio toga se nastavlja i dalje, ali s dodatnim elementima koji ocrtavaju drugačiju sliku dolazeće 2012. godine.







Počet ću opisom duljih razdoblja koja nastaju zbog položaja "sporih" planeta (ili graha kako ih naziva jyotish) naspram pojedinih zviježđa. Radi se dakle o općim "utjecajima" koji nisu lokalizirani na određeno područje.

Osim Saturna koji s Ćitra nakšatrom stvara pozadinu "raspada", a koja može biti naizgled negativna, ali je zapravo evolutivna, glavnu ulogu će na sebe preuzeti Venera (Šukra). Njezin pozitivan utjecaj sredinom godine je osnova optimizma kojeg sam najavio u uvodu.

Razdoblja su označena datumima, a svako od njih nosi svoj naziv koji u jednoj ili dvije riječi opisuje najvažnije značajke. Prateći datume i značajke razdoblja možete dobiti osnovni osjećaj kvalitete godine.

Unutar svakog razdoblja ćete pronaći i preporučene aktivnosti, takozvane upaje. Jyotish poznaje vrlo djelotvornu tehnologiju preventivnih mjera. Za naš, zapadni um, tu sam "tehnologiju" nazvao umjetnost davanja. Radi se o jednostavnim postupcima, uglavnom humanitarne naravi, koji pomažu da se u svijesti čovječanstva stvori ona kvaliteta koja će najbolje odgovarati prirodnom i kozmičkom ritmu koji je trenutno aktivan. Takav postupak predstavlja neku vrst "sjetve u pravo vrijeme". Toplo preporučujem da u naznačenim razdobljima svi vi, u što je moguće većoj mjeri, provodite upravo preporučene preventivne postupke. Na taj način ćete najdjelotvornije potaknuti pozitivne značajke razdoblja, te neutralizirati negativne.


Razdoblja Saturna (Šani)

do 12.10.2012. razdoblje RASPADA

Pomognite ljudima koji osjećaju besmisao života oko sebe i koji su bezvoljni. Pokušajte im ukazati na pozitivne mogućnosti koje se pred njima otvaraju upravo zbog teškoća u kojima su se našli. Darujte novac za pomoć siromašnima i žrtvama prirodnih i drugih katastrofa.


od 12.10.2012. do 05.11.2013. razdoblje MATERIJALIZACIJE

Proučavajte duhovne knjige i znanja. Važno je razvijati intuiciju i načine spoznaje i komunikacije koji nisu zasnovani na osjetilima i materiji. Stvarajte duhovne , osjećajne i ljudske vrijednosti, a ne samo materijalne. Darujte novac prosjacima, hodoćasnicima i duhovnim organizacijama.

***

Kao što sam napomenuo, Saturnova razdoblja su u najvećoj mjeri ona koja zvuče zabrinjavajuće.

Najveći dio godine prolazimo dakle kroz razdoblje "raspada", pa ću na ovom mjestu ponoviti (iz prošlogodišnje analize)njegove značajke

"Zviježđe preko kojeg se Saturn kreće naziva se Ćitra ili Dragulj. Njegovo blještavilo ne odgovara skromnom i ozbiljnom Saturnu. Kad se ovo dvoje spoji nužno dolazi do sukoba. Sklonost duhovnosti im je zajednička, ali se njihovi putevi razlikuju. Ćitra voli sjaj i pompu, a Saturn samo želi čim prije završiti posao. Rezultat je neugoda s obje strane.

Prevladat će ozbiljnost i vanjska ljuska površnosti beskompromisno će otpasti. Promatrajući sa strane čovjeka koji prolazi kroz ovaj proces mogli bismo pomisliti kako se on potpuno raspada i gubi kontrolu nad svim što mu je dotad bilo blisko. Ali, i taj proces je dio duhovnog rasta. Zapravo, radi se o jednoj od najmoćnijih inicijacija kroz koju uopće možemo proći.

Čovječanstvo je doista pred raskrsnicom. Sve duhovne silnice će biti aktivirane istovremeno. Kako će izgledati situacija u kojoj nema kontrole? Hoćemo li morati proći kroz doslovni raspad ili će to biti samo pozitivna preobrazba, to ćemo vidjeti vrlo skoro.

Ključ za preventivnu mjeru (ako je to u ovoj situaciji uopće moguće) i stvaranje ravnoteže nalazi se u zajedničkoj sklonosti duhovnosti oba uključena činitelja. Potrebna nam je integracija vanjskog i unutarnjeg; puno razumijevanje odnosa između unutarnjeg i vanjskog svijeta. Ako dovoljan broj ljudi bude posjedovao takvo znanje i razumijevanje, ovo će se razdoblje očitovati kao re-grupiranje, pomak snaga i vrijednosti u svijetu. Novi početak."

Kad sam prošle godine proučavao to razdoblje, njegove značajke su izgledale prilično zastrašujuće. One su mogle predstavljati osnovu za mnogobrojne nedaće, uništavanje, smrti i gubitke. Doslovce - raspad sustava. Da je ta pozadina bila popraćena još jednim ili nekoliko negativnih činitelja, 2012. bi izgledala vrlo, vrlo mračno.

Ta mogućnost i dalje postoji, ali, srećom, drugi činitelji pokazuju na snažne tendencije u drugačijem smjeru, što znači da će Saturnovo razdoblje raspada biti poticajno za promjene, ali ne i uništavajuće za stanovnike našeg planeta.

Što se tiče razdoblja koje počinje krajem 2012. – "razdoblje materijalizacije" – njega ću opisati sljedeće godine, budući da ono u velikoj mjeri obuhvaća 2013., a tumačenje će ovisiti o stvarnim događajima tijekom 2012.


Razdoblja mjesečevih čvorova - Rahu i Ketu

do 15.01.2013. razdoblje RAZOTKRIVANJA ISTINE

Preporuka: Pomažite životinjama i otkrivajte njihov način doživljavanja svijeta, svjesnost i inteligenciju. Iznimno je važno da prepoznamo svoje mjesto u zajednici života, odbacujući vladanje i dominaciju nad drugima (posebice nasilnu) te prihvaćajući suradnju i poštovanje prema ne-ljudskim oblicima svijesti.


do 18.07.2012 razdoblje OSLOBOĐENJA
Preporuka: Putovanja s duhovnom svrhom i svakako, ako već to ne radite, učenje dobre tehnike meditacije i redovita praksa. Joga, tantra, ili nešto drugo što vas na kvalitetan način vodi u smjeru prosvjetljenja. Uvijek darujte nešto novca siromasima. Pomažite hodočasnicima.


od 21.02.2012. do 28.09.2012. razdoblje STRASTI
Preporuka: Izvrsno razdoblje za istraživanje seksualnosti i tantre. Pomognite širenju seksualne kulture. Donirajte novac i pomognite žrtvama seksuanog nasilja.


od 18.07.2012. do 14.02.2013. razdoblje IZNENAĐENJA
Preporuka: Budite otvoreni novim idejama. Pomažite životinjama i sudjelujte u radu ekoloških udruga. Donirajte za sportska okupljanja i organizirajte druženja u prirodi.


od 28.09.2012. do 19.07.2013. razdoblje SPREMNOSTI ZA DJELOVANJE
Preporuka: Ostvarenje projekata, realizacija i konkretizacija planova. Pomažite mladima, posebice mladim sportašima.


***

Prvo razdoblje – razotkrivanje istine – sasvim je u skladu s općim tendencijama promjene, uklanjanja starih i štetnih obrazaca i uvođenja novih, pozitivnih načela u naš život.

Drugo razdoblje – ono koje traje do sedmog mjeseca i nosi naziv "oslobođenje", doprinosi negativnim značajkama prethodno opisanog Saturnovog razdoblja "raspada". Naime, iako "oslobođenje" zvuči pozitivno, moglo bi ukazivati na neku naglost, gubitke, pa čak i smrt. U kombinaciji s djelovanjem Marsa (Mangala), kojeg ću opisati kasnije, ono ukazuje na mogućnost povećanja sukoba, nasilne radnje i prirodne katastrofe. Srećom, u usporedbi s drugim utjecajima, ove su tendencije slabije.

S radošću ukazujem na razdoblje "strasti" sredinom godine, koje se izvrsno uklapa s dugotrajnim djelovanjem Venere (Šukre) kojeg ću opisati kasnije, a ukazuje na porast ljubavnih osjećaja i općenito usmjerenje ljudi na uživanje u životu, a ne na njegovo uništavanje.

Razdoblje "iznenađenja" u drugom dijelu godine je vrlo zanimljivo. Ono se odnosi na promjene i događaje koje ne možemo zamisliti u ovom trenutku. Ima pozitivan duhovni predznak, tako da možemo očekivati mnogobrojna duhovna iskustva, promjene u svijesti ljudi, a time promjene u svakodnevnom životu.

Posljednje, razdoblje "spremnosti za djelovanje", pripada više 2013. godini, a uklapa se sa Saturnovim razdobljem "materijalizacije". Ta razdoblja ukazuju na činjenicu da će nakon buđenja koje slijedi 2012. godine (a možda i značajnih promjena u načinu na koji svijet ljudi funkcionira) doći do obnove i ostvarenja novih zamisli. Za to će biti potrebno mnogo energije i konkretna djelovanje.


Razdoblja Jupitera (Guru)

03.03.-03.05.2012. razdoblje PROČIŠĆENJA

Preporuka: Razdoblje je povoljno za duhovne aktivnosti, povlačenje u tišinu, tjelesno pročišćavanje i postove. Pomognite duhovnim organizacijama i onima koji šire znanje o tijelu i njegovom zdravlju.


03.05.-30.06.2012. razdoblje DUHOVNOG AUTORITETA
Preporuka: Razdoblje je povoljno za učenje i podučavanje. Pomognite širenju znanja i osobama koje smatrate učiteljima i duhovnim autoritetima.


03.06.2012.-30.04.2013. razdoblje BUĐENJA
Preporuka: Razdoblje je više nego povoljno za duhovne aktivnosti, meditaciju i povlačenje u tišinu. Pomognite širenju znanja o vrijednosti meditacije i znanja o svijesti.

***

Između ostalog, povoljna razdoblja koja nam nudi Jupiter, razlog su za povećani optimizam. Kraće razdoblje "pročišćenja" (dva mjeseca), moglo bi pridonjeti nestabilnosti prvog dijela godine. Međutim, nakon toga, Jupiter velikodušno širi svoj pozitivan utjecaj. Razdoblje "duhovnog autoriteta" se poklapa s djelovanjem Venere i rijetkom astronomskom pojavom njenog prijelaza preko Sunčevog diska (o tome će biti govora kasnije).

A razdoblje "buđenja" u godini BUĐENJA, može biti samo pozitivno! Još jedan činitelj više koji govori da promjene koje nas očekuju neće biti katastrofalne već duhovne i evolutivne.








Već sam napomenuo da je prvi dio godine neka vrst nastavka procesa koji su otpočeli na jesen 2011. Do sredine petog mjeseca dvije spore planete, Jupiter i Saturn, nalaze se u opoziciji (jedan nasuprot drugom).

Ova situacija ukazuje na polarizaciju koja se sada intenzivno događa na svim razinama. Nedavno sam objavio knjigu "Razdvajanje svjetova" koja govori o razdvajanju višedimenzionalne stvarnosti i posljedicama tog procesa na naš život. Početak godine je dakle u znaku stvaranja daljnjih razlika među ljudima. Možemo očekivati vjerojatni nastavak gospodarske krize, političke i društvene nemire na srednjem istoku, nastavak nesigurnosti usprkos naznakama rješenja. U biti, mnogo toga će ovisiti o tome kako ćemo podnijeti prva dva, tri mjeseca slijedeće godine. U početku stvari mogu izgledati prilično crno.

Međutim, kako će vrijeme prolaziti, više neće biti astrološke podrške za nastavak ili zaoštravanje tog procesa. U načelu, on bi trebao slabiti i prestati kad 16. i 17.05.2012. sinkronizirano gotovo u dan, i Jupiter i Saturn izlaze iz sideralnog zviježđa u kojima su do tada boravili.

Dodatni element za povećani oprez u prvom dijelu godine je dugotrajan boravak Marsa u sideralnom Lavu (od 30.10.2011. do 21.06.2012.). Tumačenje obuhvaća povećanu energiju i mogućnost sukoba, ali uz pozitivnu nijansu zaštite i plemenitosti. Položaj Marsa u Lavu nije negativan, iako će ovako dugotrajan sasvim sigurno izazvati određene "izljeve" viška energije. Možemo se samo nadati da će ona biti pod kontrolom i neće načiniti previše štete.

Nakon toga slijedi vrlo povoljno razdoblje u kojem glavnu ulogu ima Venera. Ponajprije, dolazi do nakupljanja planeta u "njenom" zviježđu – sideralnom Biku. Od 22.05. do 04.06. čak ih je šest, a zatim polako napuštaju to zviježđe zaključno s 31.07.2012. kad iz njega izlazi sama Venera.

Inače ona je u njemu već od 28.03.2012. i tamo će, dakle, ostati puna četiri mjeseca. Morate znati da Venera uobičajeno ostaje u nekom znaku oko mjesec dana. Rijeđe, međutim, zbog retrogradnog kretanja, ostane i dulje. U ovom slučaju, to je nad Bikom, a tumačenje te situacije uključuje stabilnost, obilje, ljubav, povećanje bogatstva i rješavanje problema!

Znači, ne samo da je Venera povoljna tijekom ta četiri mjeseca, nego praktično upravlja većinom planeta! Drugim riječima, većinu problema s kojima se suočavamo tada će biti mnogo lakše podnijeti, a mnogi od njih će tada biti i riješeni.

Ljudi se danas boje gospodarske situacije i mogućnosti da zapadnemo u još dublju krizu. Zbog toga je ovo zasigurno dobra vijest – postoji podrška u kozmičkim ritmovima za materijalno bogatstvo i stvaranje budućeg obilja!

Međutim, Venerin produljeni boravak u sideralnom Biku i njezina uprava nad planetima koji će se tamo nakupljati nisu jedini pozitivan činitelj. Postoje još dvije važne stvari koje treba spomenuti.

Prvo, tijekom više od dva mjeseca, Venera će biti u bliskom kontaktu s Jupiterom i južnim mjesečevim čvorem. I dok je prethodno tumačenje obuhvaćalo uglavnom materijalne posljedice po svijet, ova situacija ukazuje na one duhovne. I Venera i Jupiter se simbolično smatraju "duhovnim učiteljima". Svaki na svoj način oni predstavljaju znanje o životu. Nazočnost južnog mjesečevog čvora (Ketu) pojačava njihov prosvjetljujući učinak, čineći ga pomalo mističnim i neobičnim.

Konkretno, to znači da će se mnogi ljudi tada probuditi! Posebice oni koji su već otprije otvorena uma i srca za razvoj svijesti. Ali, čak i neovisno od toga, mnogi ljudi će proći kroz unutarnje buđenje te iskustva koja prije nisu imali. Ta dva mjeseca (od 16.05. do 31.07.), u najvećoj su mjeri zaslužna za naziv godine buđenja!

U slučaju nekih negativnih scenarija koji bi na žalost mogli početi prije petog mjeseca, mogli bismo svjedočiti privremenom smirivanju situacije, ali i ponovo povećanoj polarizaciji između onih koji se bude u istinskoj stvarnosti i onih koji su još uvijek okovani starim uvjetovanjima.

Ipak, drago mi je reći da je vjerojatnost za takav rasplet manja, i to zbog drugog događaja u kojem također sudjeluje Venera 05. i 06.06.2012.

Postoji jedan ciklus Venere koji traje 243 godine i odnosi se na njen prijelaz preko Sunčevog diska gledano sa Zemlje. Neki o tome govore kao o "pomrčini Sunca od strane Venere", ali taj izraz nije točan, budući da Venerin prijelaz ne zatamnjuje Sunce i može se vidjeti samo kao prijelaz male crne točke preko sjajne površine Sunca.

Ciklus tih prijelaza je zanimljiv: sastoji se od dva kraća razdoblja od osam godina odijeljenih duljim razdobljima od 121,5 i 105,5 godina. Posljednji prijelaz Venere preko Sunca dogodio se u šestom mjesecu 2004, a slijedeći će biti tek 2117 godine.

Dakle, ove godine smo svjedoci rijetkom astronomskom događaju koji se neće ponoviti više od jednog stoljeća. Prijelaz Venere preko Sunca vidjet će se i iz Europe (i Hrvatske) u ranim jutarnjim satima 06.06.2012. Najbolji pogled na cijeli transit imat će oni s druge strane planeta, na Tihom oceanu. Amerika će u njemu uživati navečer, dan ranije.

Za one željne pogleda, evo skice vidljivosti Venerinog prijelaza preko Sunca.



Kakvo je astrološko tumačenje ovog događaja?

Ponajprije, radi se o "pobjedi" ljubavi nad moći! Osjećaji, povezanost, povjerenje, nježnost i zaštita, "pobjeđuju" moć, autoritet, vlast, grubost i nametanje. Ili, ako hoćete, na površinu će izići ženski vidovi ljudskosti, a oni muški će odustati od svoje dominacije.

Naravno, Sunce i sve njegove značajke su nam potrebni, tako da se ne radi o "pobjedi" koja bi značila nestanak ili uništavanje nečega, već samo stvaranje toliko potrebne ravnoteže isticanjem onog što nedostaje – ljubav.

Sa stajališta jyotisha nije svejedno ni u kojoj se nakshatri to događa. U ovom slučaju prijelaz se događa u Rohini nakshatri, a kombinacija Sunca i Rohini označene su izrazom "duhovni uvidi", a Venere i Rohini, izrazom "opijenost".

Dakle, dolazi vrijeme kad ćemo biti "opijeni duhovnim uvidima"! Još jedna naznaka unutarnjeg buđenja i posebnosti vremena koje nas očekuje.

Sve to su odlične vijesti koje opisuju vrlo povoljna razdoblja koja su pred nama. Upravo u to vrijeme kad će se na nebu iznad nas odvijati rijetki, a ovaj put iznimno povoljan susret Venere i Sunca, predlažem da i mi, na površini našeg planeta podržimo te povoljne utjecaje. Ovaj put naša upaja – preventivna mjera – neće biti usmjerena na uklanjanje negativnosti, već na poticanje jednog od najpozitivnijih događaja našega vremena!

***

Osim 05. i 06.06.2012., moram spomenuti i tri druga datuma koja su iznimno povoljna za unutarnja iskustva, duhovno buđenje, nove pothvate, stjecanje duhovnog znanja i proslavu života. To su 09.04.; 01.06. i 03.07.2012.

Radi lakšeg snalaženja u vremenskoj mapi 2012., ti će datumi biti istaknuti na dijagramu.

***

Iako sam uvjeren da će snaga ovih razdoblja potpomognuta rastućim brojem probuđenih ljudi otkloniti moguće opasnosti, ne smijemo zanemariti i treću trećinu godine, kad popušta utjecaj Venere.

Prvi kritični trenutak je 15.08. Tada, zavisno od prethodnih događaja, može doći do eskalacije nekih sukoba i/ili povratka na staro. Energija je i u ovom slučaju pozitivna, pa je vjerojatnije da će se raditi o rješavanju nekih zaostalih problema koji će zahtijevati neku vrst destruktivne sile.

Slično je i s 02.10., s tim da tada nema tog pozitivnog utjecaja, pa je upravo taj datum (i nekoliko dana prije i poslije njega) najveći kandidat za veće nepogode, bilo prirodne, bilo društvene.

Još jedan značajan datum kojeg treba spomenuti je 27.11.2012. Njegov značaj je ovisan o prethodnim događajima. Ukoliko doista prevladaju pozitivni utjecaji, onda bi to mogao biti doslovce dan čuda u kojem ćemo konačno i bez zastoja svi zajedno krenuti u novu stvarnost.

Međutim, ako bi prethodni razvoj događaja ipak bio pod većim utjecajem negativnosti, a Venerin doprinos bio znatno manji, onda je to zasigurno datum nakon kojeg bi proces razdvajanja svjetova mogao postati nepovratan. (U ovom trenutku nema dovoljno prostora da se detaljnije objasni proces kojeg spominjem. On uključuje razumijevanje i doživljavanje višedimenzionalne stvarnosti. Već je otpočeo zbog snažne polarizacije ideja međa ljudima, ali nije nepovratan. Ukoliko postane nepovratan, uči ćemo u desetogodišnje razdoblje velikih nestabilnosti, ne samo društvenih i prirodnih, nego nestabilnosti u samoj strukturi stvarnosti.)

U svakom slučaju, 27.11.2012., čini mi se vrlo značajnim datumom za daljnji razvoj situacije na našem planetu. Nije nužno da će se bilo što vidljivoga tada (ili oko tog datuma) dogoditi, ali na unutarnjoj razini, moglo bi se raditi o prekretnici.

I na posljetku, oko zimskog solsticija 2012., prema jyotishu se ne događa ništa posebno bitnoga. Dakle, vjerojatno će tada biti mnogo proslava novog godišnjeg ciklusa kao i svake godine, ali ovaj put u novim okolnostima, s mnogo više probuđenih ljudi!







Kao i prošle godine poradi slikovitijeg prikaza vremenske mape, napravio sam dijagram razdoblja i značajnih trenutaka u 2012. godini. Vjerujem da će vam on pomoći da jasnije sagledate kvalitetu godine i vremenski razvoj situacije.









Koliko god pozitivni bili utjecaji kozmičkih ritmova i koliko god optimistično bilo ovo tumačenje, ipak sve ovisi o nama i našem djelovanju. Jyotish preporuča preventivne mjere – posebne postupke koji ublažavaju nepovoljnost i potiču povoljnost. Neki od tih postupaka već su spomenuti uz opis pojedinih razdoblja. Evo ih u sažetom obliku:

1. Proučite ovu analizu, posebice dijagram razdoblja i pokušajte osjetiti kvalitetu godine na duhovnoj razini. Što je moguće više provodite jednostavne postupke koji su preporučeni u obliku umjetnosti davanja ili drugih postupaka koji se odnose na vas osobno.

2. Budite strpljivi tijekom prvih mjeseci 2012. i svoju pozornost usmjerite na pozitivne trenutke sredinom godine. Suzdržite se od nasilnih akcija i općenito djelovanja "protiv" (bilo koga). Svi dijelimo istu sudbinu i mnogo je važnije živjeti povezanost nego boriti se protiv nečijih stavova ili postupaka.

3. Održavajte živom ideju pomaganja i umjetnosti davanja. U 2012. godini najbolje je to usmjeriti na bolesne i starije osobe.

4. Od četvrtog do sedmog mjeseca posvetite dosta vremena slavljenju života. Pokušajte svojim primjerom i postupcima širiti ljubav. Plešite. Stvarajte. Uživajte u zajedništvu. Ne ograničavajte ljubav ni na koji način. Tijekom tog istog razdoblja – sredina godine – važno je širiti znanje i sudjelovati u učenju o drugačijem načinu života (neokultura, novi odnosi, drugačiji načini stanovanja, samoodržive zajednice i slično.)

5. Pozivam sve organizatore duhovnih okupljanja, bez obzira na školu, tradiciju ili učenje koje promoviraju, da svoje aktivnosti i najveći broj skupova usmjere na vrijeme početkom šestog mjeseca. Što veći broj ljudi usmjerenih na duhovni razvoj u to će vrijeme stvoriti val pozitivne energije.

Osobno ću sudjelovati u organiziranju velikog okupljanju u vrijeme za i neposredno nakon prijelaza Venere preko Sunca, pa pozivam sve da mi se u tome pridruže!

6. Zbog povoljnih duhovnih utjecaja tijekom godine, posvetite velik dio svog vremena i energije učenju, meditiranju i znanjima o razvoju svijesti, odnosno znanjima o prirodi naše stvarnosti. Posebno preporučujem proučavanje procesa "razdvajanja svjetova" i višedimenzione stvarnosti. Naime, buđenje o kojem je riječ obuhvaća uvid u beskonačne mogućnosti koje su nam na raspolaganju, a to znači izlazak iz ograničenja koja su nam sada nametnuta.


PS. Ovo je opća analiza, a za vas osobno može se izraditi i osobna analiza ili program Umjetnosti davanja. Kao pridruženi član priključite se Udruzi Umjetnost davanja. Vaša energija će biti preusmjerena u skladu s vašim karmičkim ritmovima. Već sam taj postupak dobar je za sve, ne samo za vas. Pristupnicu možete zatražiti na info@umjetnost-davanja.hr ili na tel. (HR) 040-347-343.







2012. godina, godina buđenja, doista je posebna. Očekivali smo je s dozom straha, a sada ćemo ju, vjerujem, prigrliti s mnogo više radosti!

Njena najveća vrijednost, odnosno prilika koju nam pruža jest buđenje za pravu prirodu stvarnosti i svijeta u kojem živimo. Sve više ljudi shvaća da nešto nije u redu sa stvarnošću koja nam se prikazuje i u koju smo izrasli. No, većinom to shvaćanje usmjeravaju na borbu protiv nečeg što okrivljuju za takvu situaciju. Ponekad su to ljudi, ponekad sistem, ponekad i neki neshvatljivi činitelji koji manipuliraju našim životom. Sve jasnije vidimo da nismo slobodni. Međutim, s tim uvidima javlja se i dodatni strah od nepoznatih moćnika, velikih sila, bilo svjetovnih bilo duhovnih. Želimo slobodu, a čini nam se da je jedini način putem kojeg ju možemo dobiti – borba.

Međutim, nakon nekog vremena, ako zaronimo još dublje u narav problema, shvatimo da ne možemo pobijediti. Što god mi učinili protiv sistema ili "onih drugih", nekako ispadne da smo zapravo naštetili sami sebi.

Sada je vrijeme da ljudi shvate da su uvučeni u igru odvojenosti koja podržava strah. Ja protiv tebe, mi protiv njih, oni protiv nas, selo protiv sela, sistem protiv sistema... Svaki put kad zauzmenmo neku stranu i kad se počnemo boriti za nju a protiv neke druge, padamo u istu zamku, koliko god plemenite naše namjere bile. Kao da se krećemo u nekom snu, u noćnoj mori, u kojoj sve uvijek počinje i završava strahom.

Kad govorim o buđenju, mislim na buđenje iz tih okova odvojenosti. Zbog toga mi se prevlast i utjecaj Venere tijekom 2012. čini iznimno značajnim. Vrijeme je za buđenje u ljubavi! Vrijeme je da odrastemo i ostavimo iza sebe dječje igre sukobljavanja te da okrenemo svoju pozornost onim stvarima koje ju zaslužuju. Prije svega mislim na razumijevanje i prihvaćanje različitosti; zatim na istraživanje tajni stvarnosti i našega života, bilo znanstveno, bilo duhovno; pa na otkrivanje novih tehnologija koje nam život mogu učiniti čišćim, boljim i ljepšim; i naposljetku na novi način života u kojem prevladavaju suživot s prirodom i samoodrživost u svakom pogledu.

Vjerujem da će buđenje u dolazećoj godini donijeti mnogo dobra i sasvim sam siguran da nakon toga više ništa neće biti isto!

Želim vam ljubavi toliko koliko može podnijeti vaše srce, i još trunku više tako da ekstaza postane vaša svakodnevica!

Želim vam mudrosti koliko stane u vaš um i još malo više, tako da uvijek žudno upijate nova znanja!

Ali više od svega, želim vam buđenje, čisto i potpuno, tako da privid odvojenosti zauvijek nestane iz vašega života!

S ljubavlju,
Adrian


Predavanje koje sam održao 02.12.2011. u Zagrebu: o jyotishu, predviđanjima, slobodnoj volji i optimističnoj 2012! (cca 30000 pregleda!)

Sunday, June 19, 2011

Prosvjetljenje: zaborav i prisjećanje

Povodom izlaska neobične i zanimljive knjige Chucka Hilliga "Prosvjetljenje za početnike", Adrian je u Zagrebu 03.06.2011., održao jednako tako neobično i zanimljivo predavanje. Iako zabavu i smijeh ne možemo prenijeti, donosimo vam prijepis cijelog predavanja. Uživajte!

***

Od svega o čemu sam do sada govorio, prosvjetljenjeje je najnezgodnija tema! Skliska i neuhvatljiva kakva već jest, može se vrlo lako pretvoriti u svoju suprotnost – u zatamnjenje!

Nadam se da se to večeras ipak neće dogoditi i da ćemo kući otići barem malo svjetliji nego što smo došli. Iako, vidite, paradoksi su dio priče o prosvjetljenju već od samoga početka. Na primjer, ako ovo predavanje ispadne dobro, neki od vas bi nakon njega mogli oduševljeno reći: "Predavanje o prosvjetljenju je bilo mrak!"

Razmišljajući kako da na najbolji način zaslužim "mračni" pridjev, odlučio sam se prikloniti ozračju knjige čijim povodom ćemo se danas prosvjetljivati. Chuck Hillig i "Prosvjetljenje za početnike". Napisana je i nacrtana (da, kao što ćete vidjeti, ovo i nije prava knjiga, više je strip za duhovnu djecu) davno prije slavne serije knjiga "za neznalice" ("for dummies"). Punim pravom bi se mogla svrstati među njih jer doista objašnjava što je to prosvjetljenje potpunim neznalicama. A u tu kategoriju, usprkos bilo čega što rade na navodnomn duhovnom području, može se svrstati 99% ljudi.

Naime, prosvjetljenje je iznimno zanimljiv pojam. Prije nekoliko desetljeća gotovo svi oni koji su počeli koketirati s duhovnošću, tražili su upravo to – prosvjetljenje. To je bila neka vrst pojmovne registarske pločice, mentalno ugrađenog mikročipa za duhovnog tražitelja. Što radiš: "Tražim prosvjetljenje!" Kad si razgovarao s nekim od njih, odmah bi znao s kim imaš posla. Prosvjetljenje se nosilo kao obavezan signalni prsluk koji nose savjesni vozači kad se neplanirano zaustavljaju na autocesti. Vidiš ih izdaleka. Neki su tada mislili da je potraga za prosvjetljenjem, kao nebrojeno puta izražena želja, posebice u nazočnosti nekoga za koga se nadaš da je prosvjetljen, gotovo poput ulaznice za raj. Samo kaži da to želiš i netko će se, neki učitelj ili možda Bog sam, potruditi da to i dobiješ.

Isprva se činilo da postoje opravdanja za takav stav jer povijest i mitovi su bili puni priča o učenicima koji nisu željeli ništa drugo nego prosvjetliti se. S vremenom, međutim, stvari su se malo promijenile. Neki su tražitelji tražili dugo godina, doslovce desetljećima, a nakon tog vremena nisu sa sigurnošću mogli reći jesu li ili nisu pronašli to svjetlo kojeg su tražili.

Vidjevši da je tomu tako ostatak brzopotezne konzumerske generacije shvatio je da prosvjetljenje nije baš siguran zgoditak. Nekako je više nalik dobitku na lutriji. Tko zna da li uopće i postoji? Recimo, kad smo već kod lutrije, svaki tjedan neki sretnici dobivaju silne milijune na lotu, a kad god pitam da li osobno znate nekog tko je to dobio – nitko ništa! Nitko ne zna te ljude! Kruže neke priče o dobitnicima – ono, moj prijatelj poznaje nekog čiji tast je dobio na lotu ! Ali, još nisam našao nekog tko bi hrabro rekao: "Evo, ja sam dobio par milijuna eura na lotu. Ja sam taj!"

Možda hoću jednom, ali u svakom slučaju, izgleda da je s prosvjetljenjem slična stvar. Kažu da se događa cijelo vrijeme, ali očigledno, oni koji ga posjeduju imaju dobre razloge zašto to ne oglašavaju u novinama. Prije bi se reklo da tu činjenicu kriju kao zmija noge.

Kad sam već spomenuo zmije, poslije ću se vratiti na njih – to će nam biti važno za prosvjetljenje, ali sada, samo da nastavim sa započetim tijekom misli...

Dakle, vidjevši da je prosvjetljenje usprkos svim tvrdnjama poprilično apstraktna i složena stvar, ljudi su se uglavnom okrenuli nekim drugim, lakše dobavljivim stvarima, poput univerzalne ljubavi, božje milosti, iznimnih moći, stvaraju bogatstva, dugotrajnog tantričkog orgazma ili jednostavno, uklanjanju stresa i stjecanju unutarnjeg mira. Prosvjetljenje je, barem za trenutak, ostavljeno po strani.

Tome su pridonjeli i neki duhovni učitelji otvoreno savjetujući ljudima da ne razmišljaju o tome. Prosvjetljenje nije stvar razmišljanja, kažu. Što manje o tome razmišljaš, to je vjerojatnost da će se ono dogoditi veća.

I tako je zbunjenost rasla i dorasla do gotovo potpunog zanemarivanja. A ipak, kao što je oduvijek bilo, tako i dan danas, prosvjetljenje je istoznačnica za završetak naše potrage. To je neka vrsta cilja – onoga što nas čeka na kraju puta, ma kakav on bio. Naravno, tome treba dodati zamisao da je prosvjetljenje također i početak puta, ali time otvaramo čarobnu škrinju punu zbunjujućih paradoksa, što uopće nije neobično za prosvjetljenje.

I sad, večeras vam moram pričati o onome o čemu je, s jedne strane, možda bolje i ne pričati, a s druge strane, vjerujte mi, od kad radim to što radim, ne govorim ni o čemu drugom nego samo o tome! Zamatam to u drugačiju odjeću, ponekad govorim u rukavicama (a tu ću vam činjenicu uskoro jasno demonstrirati), ali ipak – što god vi čuli da izlazi iz mojih ustiju, ja zapravo stalno ponavljam onu mantru s kojom sam krenuo na put: prosvjetljenje, prosvjetljenje, prosvjetljenje!

Pripadam dakle toj staroj generaciji duhovnih tražitelja koji su počeli na taj način. Kao i mnogi drugi, s vremenom sam to stavio na stranu, što je u redu, jer je bilo drugih poslova za obaviti. Međutim, prije nekih petnaestak godina, gotovo točno dvadeset godina nakon što sam u mladoj dobi od trinaest, shvatio da mi nema druge nego početi tražiti prosvjetljenost, dogodilo se nešto zbog čega sam zapravo danas ovdje s vama.

Dogodilo se shvaćanje, odnosno, kao što to mnogi, pa i Chuck Hillig, kažu, dogodilo se prisjećanje. Nakon toga ništa više nije bilo isto, a opet, iskreno, sve je bilo po starom i ništa se nije promijenilo! Kao što sam vam objasnio, to je ta nezgodancija s prosvjetljenjem. Za sve drugo, kad se dogodi, ipak možeš reći da se dogodilo. Položio sam ispit, slupao sam auto, oženio sam se, dobio sam dijete, otišao sam u Australiju... Ali s ovom stvari je sasvim drugačije. Hoćeš nećeš, ako ju želiš izraziti, moraš početi malo muljati, obilaziti oko biti jer bit je na mjestu do kojeg riječi ne dopiru...

Evo, recimo, reći "Ja sam prosvjetljen" je, strogo uzevši, netočna rečenica, tko god da ju izrekne. Oksimoron. Nemogućnost per se. "Ja" ne može biti prosvjetljen jer sam po sebi predstavlja masku koja skriva prosvjetljenost. Kad ta maska nestane, tko je ostao?

Znači, možete pripojiti nekom ja pridjev prosvjetljen, ali onda morate znati da ste ušli u područje pjesničke slobode. Ako vam se hoće i nekako, na neki čudan paadoksalan način to prenosi vašu poruku, možete upotrijebiti izraze poput, recimo, "teška lakoća" ili "mokra suhoća". U praksi, međutim, jasno je da čim je lakoća postala teška, prestala je biti to što jest – laka. Čim je suhoća postala mokra, prestala je biti suha, pa je takav izraz ili besmislen, ili ga upotrebljavate da biste naglasili određenu poantu do koje riječi ne mogu doprijeti.

I zbog toga, a i nekih drugih jednako tako nezgodnih razloga, uporno izbjegavam pričati o tome. Uglavnom, kad me pitaju što je to prosvjetljenje, koristim se lukavstvom pa kažem da je to stanje u kojem koristimo svoj puni potencijal. To je odlična rečenica, sasvim primjerena temi prosvjetljenja! Nitko ju zapravo ne razumije jer, naravno, većina svoj puni potencijal ne koristi. Svatko ima neke svoje zamisli o tome kako bi to trebalo izgledati i te zamisli su, koliko god međusobno različite, uglavnom pozitivne, pa se javlja i motivacija za ostvarenjm tog stanja. "U, super! Mora da je cool koristiti svoj puni potencijal jer ću onda moći..." Nešto. Što god zamišljamo da je dobro za nas.

I na posljetku, što je najljepše, ta rečenica je točna. Doista, ako bilo što zavređuje naziv našeg "punog potencijala" onda je to prosvjetljenje.

Lukavstvo se sastoji u tome što, usprkos točnosti i nadahnuću, zapravo nisam odgovorio na pitanje! Što je to prosvjetljenje?

Znači, uporno to izbjegavam – i imam dobre razloge za to - a sada me eto Chuck Hillig natjerao da se konačno izjasnim. No, nepravedan sam prema njemu – zapravo sam si sam za to kriv, budući da sam odigrao ulogu urednika i svojom voljom izabrao ovu knjigu za izdavanje u Hrvatskoj.

Sad kad se nalazim pred tom nemogućom misijom opisivanja prosvjetljenja, doista se pitam da li mi je to stvarno trebalo!

Međutim, što je tu je. Idemo se prosvjetliti!

U redu. Mogao bih toj temi pristupiti na mnogo načina. Odabrao sam ovakav, pomalo nestašan – s namjerom da vam pokažem kako je svaka ozbiljnost suvišna kad se približavamo prosvjetljenju. Štoviše, ako bilo što o prosvjetljenju mogu reći sa sigurnošću, onda je to tvrdnja kako se radi o vrlo ugodnom i zabavnom stanju.

Slijedeća tvrdnja – u koju već nisam baš tako siguran, ali ću se ipak svojski potruditi da ju opravdam – glasi da je prosvjetljenje vrlo jednostavno. Šoviše, radi se o najjednostavnijem stanju kojeg možete zamisliti.

Znači, držat ću se zabavnosti i jednostavnosti kao glavnih odrednica prosvjetljenja.

Zapravo, vjerojatno bih tome morao dodati i šokantnost. Naime, prosvjetljenje je po svojoj naravi izvan svih naših očekivanja i obrazaca u kojima živimo. Stoga, na neki način, točnije na svaki način, mora biti šokantno. Mora nas uzdrmati.

I to me podsjeća na jednu od prvih definicija prosvjetljenja za koju sam čuo. Bilo je to u mladosti, kad sam, kao i svaki nadobudni duhovni tražitelj imao svoje predstave o tome kako prosvjetljenje mora izgledati, a to je povlačilo za sobom i predstavu o tome kako prosvjetljeni čovjek mora izgledati.

U mojoj mašti, takav je gotovo uvijek nosio bijelu ili naranđastu odoru. Čak i ako je bio muškarac – što je, zanimljivo, gotovo uvijek i bio – ta je odora više bila nalik halji nego hlačama. Moram pokajnički priznati da je bio tamnije puti, ne potpuno crn, već Indijac ili nešto slično. Uglavnom je imao dugu kosu, sjajne oči i neizostavno je na licu uvijek i neprestalno nosio blagi smješak.

Prosvjetljeni je tako uvijek bio miran, prepun ljubavi za sve oko sebe. Nije se bavio svjetovnim stvarima jer to jednostavno nekako ne ide s prosvjetljenjem. Dugo je meditirao, znao je svakojake tradicionalne svete spise, podučavao je, vodio uzoran život te na svaki način bio potpuno različit od ljudi koji su me okruživali.

I onda sam jednog dana, pročitao izjavu koju su pripisivali jednom takvom prosvjetljenom čovjeku - sada se više ne sjećam da li je to bio Budha ili su ga zvali Sidharta, ili netko drugi (kasnije sam pročitao razne verzije iste izjave koje se pripisuju različitim ljudima) – a koji je rekao nezamislivu stvar. Rekao je: "Prosvjetljenje je konjsko sranje!"


Šokantno! Kako netko prosvjetljen može izreći tako nešto?!

Bio sam uzdrman ali i zabavljen, ali nisam do kraja shvaćao o čemu se radi. Kasnije sam se s vremena na vrijeme vraćao toj izjavi pokušavajući shvatiti što je čovjek zapravo želio reći?

Odgovori su sezali od toga da ne treba ni govorit ni misliti o prosvjetljenju više nego što to činimo o navedenom predmetu, pa do pokušaja da u tako nečem odbojnom vidimo istu bit koja se nalazi i u mnogo ljepšim stvarima. Šok je ponekad dobra terapija za izlazak iz samonametnute iluzije. Da je čovjek primjerice rekao "Prosvjetljenje je trešnjin cvat" moglo bi se pomisliti – kao što mnogi i misle – da je prosvjetljenje nešto nježno, mirsno i lijepo te da nikako ne može postojati unutar svoje prividne suprotnosti u obliku konjskog sranja. No budući da je prosvjetljenje i tamo, to jest, ako doslovno shvatimo tu izjavu, ono je upravo to, onda je očigledno da se naše zamisli o lijepom, ugodnom i dobrom nikako ne mogu odnositi na pojam prosvjetljenja. Štoviše, ako ga poistovjetimo samo s trešnjinim cvatom, mogli bismo grdno pogriješiti!

U redu, dakle, jedan od razloga za tu izjavu je ukazivanje na paradoksalnu narav prosvjetljenja. Međutim, s vremenom sam došao i do drugih zaključaka. Oni su bili tako zanimljivi da sam često uhvatio sam sebe kako se divim što sve može nastati iz tako neugledne pojave kao što je konjska kakica!

Jedan od tih zaključaka koje želim podijeliti s vama je i onaj o razlučlivanju, o razlikovanju... o diskriminativnoj sposobnosti. Indijci imaju svoj stručni naziv za to, ali neću ga sad spominjati jer sam obećao da ću se prikloniti jednostavnijem obliku prezentiranja stvari.

Na stranu sad onaj šokirajući dio izjave, koji ukazuje na nevažnost naše prosudbe o ugodnom i neugodnom, prosvjetljenje je uspoređeno s jednim predmetom iz naše svakodnevice. Ako je istina da je to mogao biti bilo koji predmet, koju nam to informaciju prenosi?

To nam, dakle, govori da nije stvar u samom predmetu, već je stvar u razlikovanju tog predmeta od ostatka svijeta. Radi se uočavanju bitnih razlikovnih obilježja nekog predmeta ili pojave. U svojoj konačnoj biti, možemo reći da se radi o razlikovanju istine od iluzije. Ako to možemo, onda smo prosvjetljeni.

Nemojte misliti da je sposobnost razlikovanja, čak i na mnogo svakodnevnijoj razini, uobičajena značajka svih ljudi. Primjerice, većina nas ne razlikuje konjsku kakicu od kravlje, a sranje nam serviraju na milijun različitih načina od kojih opet većinu sretno prihvaćamo, potpuno nesvjesni toga što nam se događa.

Razlikovanje, dakle, razlučivanje – bitna stvar za prosvjetljenje.

E sad, razlikovanje čega od čega? Postojećeg, od onog što ne postoji. Ili, kao što sam već rekao – istine od privida. Samo naivna osoba smatra kako može bez problema odrediti što postoji, a što ne postoji. Naše suvremeno doba, s bezbrojnim izvorima informacija i dezinformacija, indoktrinacijama i tajnim zavjerama, samo po sebi je izvrsna prispodoba strašne magle u kojoj se može zalutati.

Ali, ima jedna starija priča koja to lijepo oslikava. Vrijeme je za zmije koje sam spomenuo!

Priča kaže da je netko u mračnoj prostoriji ostavio komad smotanog užeta. Netko drugi je ušao u tu prostoriju, zamijenio uže za zmiju, vičući izišao van upozoravajući svakoga da se tamo nalazi zmija. Vijest se proširila i od tog trenutka svi zaobilaze tu prostoriju u širokom luku.

Pogrešno zapažanje jedan je od najčešćih izvora iskrivljenog doživljaja stvarnosti. Ova pogreška, opisana u priči o zmiji i užetu, je lakši oblik zabune. Zapravo nema većih problema ako zamijenite uže za zmiju. Problemi bi mogli nastati ako zamijenite zmiju za uže! Tada ste u stvarnoj opasnosti! Uzgred, to je razlog zašto je Budhina izjava vrlo zgodna – dobro je razlikovati otpadni materijal od korisnih predmeta!

Međutim, prosvjetljenje je ipak duboko unutarnja stvar. Ako je to razlikovanje, onda se radi o razlikovanju istine od privida unutar nas samih. Prosvjetljenje se povezuje s pojmovima kao što su samosvjesnost ili spoznaja sebe. Što jesmo, a što nismo. I to je u redu, ako izrazu "sebe" ili "ja" ne pridajemo vrijednost stečena pogrešnim zapažanjem.

Od svih mogućih razlikovanja, ovo je najvažnije. Jer, kako mi to živimo ako ne znamo što je istina, a što privid u nama samima? Ako ne znamo što smo? Dakle, odbacivanje zamisli o prosvjetljenju je neodgovorno, a tako gledano, ono bi doista trebalo biti na vrhu liste prioriteta svakog čovjeka, a ne samo onih rijetkih tražitelja stare generacije.

Na koji način mi pogrešno zapažamo istinu o nama samima? Jedan od najčešćih načina je poistovjećivanje. Mislimo da smo nešto, a zapravo smo nešto drugo, često mnogo više od onog što mislimo. Primjerice, ako se poistovjetimo s ulogama koje imamo u životu, zaplest ćemo se u njih. Netko tko misli da njegov život i istinu određuje činjenica da je direktor nekog poduzeća, osuđen je na neuspjeh budući da je on prije svega čovjek, a to što je sada direktor, to je privremeno. Poistovjećivanje s direktorstvom je u tom smislu privid. Privid stvara patnju, pa je istina oslobađajuća.

No, kod prosvjetljenja ne govorimo o psihološkoj pomoći. Prividi koje stvaramo na dubljoj razini mnogo su čvršći. Jedan od njih je i sam pojam naše osobnosti, odnosno našeg "ja".


Prosvjetljenje je stanje u kojem čak i to nestaje, ali ne u smislu da ga nema, već u smislu da ono što je stvarno dolazi u prvi plan. Znam, znam, opet sam na rubu da upadnem u paradokse, ali nekako plivamo, nadam se, s lakoćom!

Da biste razumjeli što se zparavo događa u prosvjetljenju, dobro je krenuti s druge strane. Kako se sve ovo dogodilo? Kako smo se i zašto našli u svijetu kakav nas okružuje i kako je moguće da smo zaboravili to čega se u prosvjetljenju prisjećamo?

Većina duhovnih učenja će vas ispravno informirati o činjenici da u osnovi postoji jedna svijest. Na toj razini svi smo mi jedno, a sve što postoji nastalo je iz tog jedinstva. Većina će tome, ponovo ispravno, pripisati pridjeve bezobličnog, neočitovanog, bezgraničnog ili apsolutnog, koje iz nekih razloga poprima određeni oblik.

Ti razlozi, također su često predmet ispitivanja duhovnih tražitelja. Zašto je svijet nastao? I zašto smo mi nastali kao individualne svijesti? I kako to da smo, iako smo svi dio iste cjeline, nekako to uspjeli zaboraviti?

Odgovor je tako jednostavan da neki u njega ne mogu povjerovati! Jeste li ikada probali igrati šah sami sa sobom? Ili neku drugu igru? Da li je bilo zanimljivo? Možda, ako doista niste imali bolju mogućnost. Ali, načelno, ako ste sami, ne može biti zabavno budući da ne možete iznenaditi sami sebe! Uvijek znate što ćete napraviti slijedeće. Možete se pretvarati da ste neka druga osoba, ali tek kad bi stvarno to ZABORAVILI, imali bi mogućnost za stvarnu zabavu!

Vidite, koliko god se neki bunili protiv toga, proces zaboravljanja je uključen u proces stvaranja. Sam proces stvaranja otpočinje zbog naravi svijesti da bude svjesna. Postajući svjesna sebe, osvještava svoju neograničenost, a u njoj se nalazi i mogućnost zaboravljanja. Isprva, zaboravljanje koje se javlja u dijeljenju jednosti na dvostrukost, trostrukost i mnogostrukost nije trajno i brzo se uklanja vraćanjem u cjelinu. Međutim, kako se proces stvaranja nastavlja i povećava, u jednom trenutku dolazi do zaboravljanja koje je trajno.

To smo mi: dijelovi svijesti koji su zaboravili čiji su dio!

Da bih vam to predočio, malo ću se poigrati prstima.

(Napomena: Dio koji slijedi nemoguće je predočiti samo tekstom. Ipak, nadamo se da će poanta biti shvatljiva uz malu pomoć fotografija sa strane.)

Recimo da moji prsti predstavljaju neočitovanu jedinstvenu svjesnost. Sposobni su izvijati se na razne načine te u tom izvijanju stvarati razne oblike. Jedan od njih može biti i ovakav: (oblik "izvrsno")

To je jedan od načina na koji se izrazila jedinstvena svijest. Drugi način može biti ovakav: (oblik "pobjeda")

Gledano s te razine, ovi su oblici samo privid. Konačna istina su prsti koji ih oblikuju.

U početnim stupnjevima stvaranja, zaboravljanje je kratkotrajno i površno. Budući da su prsti itekako vidljivi, oblik koji su poprimili neće tako lako zaboraviti na svoj pravi izvor.

Međutim, stvaranje se nstavlja i postojećim se oblicima pridodaju novi slojevi različitosti.

Sada ću vam, kao što sam obećao demonstrirati kako se o istini govori u rukavicama!

Desna ruka – bijela rukavica. Prst su prekriveni rukavicom. Bijelom.

Lijeva ruka – plava rukavica. Isti oblici, ali drugačija boja. Ovdje već postoji mogućnost za zaboravljanje.

Ako se sad ovaj oblik poistovjeti s onim što vidi i kaže: "Ja sam bijelo 'izvrsno'", te zbog nevidljivosti prstiju zaboravi na svoj izvor, dobili smo situaciju prije prosvjetljenja.

Naravno, sve je to mnogo složenije od toga. Postoje slojevi i slojevi različitosti zbog kojih zaboravljamo na svoju bit. Recimo, jedan sloj je ovaj:

Lijeva rukavica sa šahovnicom.

U redu, sad nisam samo bijela rukavica, sad sam još i Hrvat!

Desna rukavica s EU.

A ovo je nešto očigledno sasvim različito od mene. I nije mi jasno zašto se pojavljuje u istom obliku. To mora da je pogrešno. Možda bi ovakav oblik bio bolji?

U redu, sad bar znate kakve veze ima naša politička situacija s prosvjetljenjem!

Ali, vratimo se natrag na temu. Dakle, prosvjetljenje je prisjećanje na istinu o našem podrijetlu u jednoj svijesti.

Skinut ću rukavice sada, nema smisla više, sada mogu govoriti otvoreno...

Što se događa kad se taj oblik (IZVRSNO) prosvjetli? Da li se on sam po sebi mijenja? Ne, ne mijenja se. Ostaje isti kao što je bio ranije. Kao i prije, i dalje je sastavljen od istih prstiju. Prije prosvjetljenja, poslije prosvjetljenja...,. svejedno, ista stvar. Razlika je u tome što sada zna istinu: on je privid! Promijenjiv je, nestalan i ne predstavlja osnovu stvarnosti. Nije nestao – dakle nije bilo potrebe boriti se sam protiv sebe, protiv svog ega ili svog ja, mijenjati se i usavršavati. Sve je kako je bilo i prije, ali sada je ova dublja stvarnost vidljiva i osvještena. Čak i ako navuče neku rukavicu, opet će sve ostati isto.

Dakle, nemojte pomiješati prosvjetljenje s, recimo, usavršavanjem ili promjenom. Ne morate se promijeniti da biste bili prosvjetljeni. Usavršavanje je druga priča. Kao što trenirate mišiće da biste poboljšali kondiciju i zdravlje, tako možete trenirati svoj um, brusiti svoj karakter, mijenjati način ponašanja... Ali, sve vam je to uzalud kad se radi o prosvjetljenju. One ne ovisi o tome.

Takve tvrdnje uvijek iznenade one koji misle da prosvjetljenje povlači za sobom neke određene karakterne osobine, značajke, izgled ili postupke. Kao što sam vam priznao i sam sam imao takve zamisli. Ali, ništa od toga. To jednostavno nema nikakve veze s prosvjetljenjem. Pazite, ne kažem da je nekorisno i da to ne treba raditi. Upravo suprotno – razvoj vještina, brušenje karaktera, stjecanje znanja i brdo lude zabave – sve to je prirodna posljedica prosvjetljenosti. Međutim sam dolazak do tog stanja se odvija malo drugačije.

Vidite, kao što sam opisao, zaborav je potreban da bi se širilo blaženstvo, a opet, u jednom trenutku potrebno je i prisjećanje. Prije ili kasnije, u tim malim dijelićima svijesti koje ljudi nazivaju svojim ja, javit će se iskonska želja za povratkom kući. Ipak, moguće je da neki dijelovi jedinstvene svijesti ostanu zarobljeni u zaboravu jako, jako dugo.

Cijela situacija je nalik na klatno koje se njiše. Iskru prosvjetljenja ne možete zapaliti u drugim ljudima sve dok za to ne dođe vrijeme. Međutim, kad to vrijeme dođe i u njima se probudi ono nešto, to je osjetljiv trenutak. Točnije, osjetljivo razdoblje. Zaborav je još uvijek jak, ali se javila i potreba za prisjećanjem. Tada, u tom razdoblju, postoji dogovor, kako kaže Chuck Hillig, da neki dijelovi iste cjeline podsjećaju ove druge, zaboravne djelove, na ono što stvarno jesu. To može potrajati neko vrijeme, jer da bi se cijela situacija pravilno razvijala, svaki zaboravni dijelić svjesti mora biti potpuno slobodan i donositi svoje vlastite odluke. A to znači d aodluke mogu biti i pogrešne.

Ako tako odluči, zaboravko se može održavati u fazi zaboravljanja gotovo zauvijek. Recimo, jedan od načina da se to dogodi je sljedeći: osjeća se potreba za povratkom sjećanja, ali obrasci su još uvijek jaki pa se traže učitelji po mjeri osobnih zamisli. Prosvjetljenju se nameću obrasci – malo, zaboravno ja u debelom snu određuje kakav mora biti prosvjetljeni čovjek koji će ga probuditi! Smješna situacija, ali gotovo sverisutna: svaki put kad nadobudni sljedbenik uvjereno izjavi kako je njegov učitelj prosvjetljen jer je tako dobar, tako mnogo zna i u njegovoj nazočnosti se osjeća kao u sedmom nebu!

Naravno, takva situacija smao produžuje zaborav. Oko samog prisjećanja se pletu magle zaborava.

Evo još jednom, kako sve to skupa izgleda:

Iako je u određenom trenutku bio potrebno - poanta stvaranja nije bila gubitak sjećanja, već širenje sreće ili, ako baš hoćete - zabave, privremenim zaboravljanjem i preuzimanjem različitih uloga.

Kad se ta funkcija ispuni, dijelići zaboravne svijesti odbacuju svoju ulogu i postupkom prisjećanja vraćaju se kući.

U konačnici postoji samo Jedno. Ono poprima različite oblike. Ti oblici imaju sposobnost zaboravljanja, a kad ju izraze, skloni su sebe proglasiti konačnom istinom, iako su upravo oni rezultat privida.

Prosvjetljenje je situacija u kojoj tog zaborava nestaje.

To znači da svako ja odjednom shvaća da je odjeća, a ne nositelj odjeće.

Još jednom: svako ja odjednom shvaća da je odjeća, a ne nositelj odjeće. U prosvjetljenju shvaćate - VIDITE, ZNATE - da ste promjenjiva, nestalna, privremena odjeća, te da kao takvi imate mnogo manje stvarnosti nego onaj tko tu odjeću nosi.

Svaka lažna zmija na kraju nekako shvati da je zapravo uže. I obratno.

I kako sad to nazivati prelijepim imenima i božanskim opisima? Svako iskreno ja će spoznaju o svojoj nepostojanosti vjerojatno popratiti istim riječima: "Sranje! Pa ja ne postojim!"

Eto, sad znate zašto je zapravo onaj Budha s početka priče rekao upravo to! Konjsko, ovčje, psečje ili ljudsko – to je stvar nijansi.

A ipak, vidite, usprkos tome u prosvjetljenju ima mnogo više uzvišenosti nego to ijedno ja može zamisliti. Nestanak privida je možda neugodan za taj privid, ali stvarnost ima bezbroj razloga za radost! Prosvjetljenje je radosno stanje, ali ne za nas koji smo privid, već za onog koji stvarno jest.

U prosvjetljenju nema pitanja zašto. Baš kao što je smrt suđena svemu rođenom, tako je i prosvjetljenje suđeno svemu zaboravnom. No, u tom procesu moguće su beskonačne varijacije.

Neki u prosvjetljenje izrastu poput cvijeta. Jednostavno procvjetaju. Mnogi ga osjete tek pri kraju života, možda upravo u trenutku smrti svojeg dosadašnjeg tijela i osobnosti. To je pogodan trenutak. Ako ste bili blizu tome tijekom života, nestajanje osobnosti u trenutku smrti je odlična prigoda za prisjećanje.

No, kao što sam opisao, ima i onih koji ga navodno traže, ali su ga zamijenili za nešto drugo. Oni su osjetili zov, ali su ga protumačili na svoj način. Proći će još neko vrijeme prije nego shvate da je njihova potraga zapravo bila trčanje za vlastitim iluzijama i zamislima. Ali, to je neizbježno. Dogodit će se prije ili kasnije.

Kad klatno zaboravljanja dosegne svoj vrhunac, javlja se spremnost za prisjećanje. Međutim, morate znati da za to nije dostatna samo priča, razmišljanje, promjena uvjerenja ili stava. Prosvjetljenje je iskustvo različito od svih dosadašnjih.

Da biste ga stekli (naravno ako ga želite i ako vam je vrijeme) ponekad je dovoljan samo mali pomak pažnje. Zapravo kad razmislim, prosvjetljenje je uvijek upravo taj pomak pažnje: s promjenjivog na nepromjenjivo.

Može se dogoditi samo po sebi, ali ako ste na rubu, ako vam je vrijeme, mnogo je lakše napaviti taj korak ako vježbate izlazak iz obrazaca, izlazak iz promjenjivog.

Na svaki način. Primjerice, meditacijom koja vas dovodi u dodir s iskustvom nepomične svjesti. Na taj način prekoračujete ograničenja i obrasce na iskustvenoj razini. Iskustvo joge kao stanja nepomične svjesnosti prekoračuje osobnost. I čini vas spremnijim za prosvjetljenje kad za njega dođe vrijeme.

Naravno, razumijevanjem tog procesa je također važno. Svojim pogrešnim zamislima i produljavanjem privida možete se zaplesti u njega, te provesti mnogo vremena u magli, iako ste već spremni za priosjećanje.

Dakle, da, potrebno je govoriti o prosvjetljenju. Potrebni su i oni koji se prisjetili da nas ponekad malo drmnu i podsjete na stvari koje zaboravljamno. Iz istog razloga, potrebne su i ovakve knjige.

Na posljetku, potrebno je ponekad se podsjetiti da nam je to sudbina i da je trenutak vjerojatno već došao. Ako iole razmišljate o svemu ovome, ako vas to iole privlači, onda je tome doista tako. Vrijeme za prosvjetljenje je SADA!

Nemojte previše čekati. Za većinu vas, klatno je već vjerojatno krenulo u smjeru povratka. Nemojte ga pokušavati zaustaviti. Prepustite se. Prisjetite se.

Sunday, May 15, 2011

Od žrtve do stvaralačke duhovnosti

Povodom izlaska knjige "Sinkrolab - sinkronistička uporaba labirinata u svakodnevnom životu", kao i seta karata koje idu uz nju i služe kao generator sinkroniciteta, Adrian P. Kezele je u Zagrebu održao vrlo zanimljivo predavanje čiji prijepis objavljujemo u cjelini!

 Uvod

Prije nego je izišla ova mala knjižica i pripadajuće joj karte, mnogi su, čuvši za to, pomislili da se radi o nečemu više zabavnom nego ozbiljnom. Možda je i tako, iako nikad ne bih sinkronicitet a ni labirnte odbacio kao površne. Zapravo, kad malo razmislim, ovo je oboje – i zabavno i ozbiljno!

O sinkronicitetu sam prvi put pisao još tamo davne 1997. godine u knjizi "Skirvene poruke, skrivena značenja", a labirinti ili točnije nebeski labirinti pojavili su se prije nekoliko godina. Uz njihovu neporecivu privlačnost, umjetničku i estetsku vrijednost, te prije svega iskustvo koje omogućavaju hodačima, labirinti predstavljaju snažne simbole prirodnih i kozmičkih načela. Kao takvi oni sami po sebi imaju sposobnost privlačenja sinkroniciteta, a u ovom slučaju – u slučaju tehnike SINKROLABA – postaju takozvani generatori sinkroniciteta.

U posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj, a i šire, izgrađeno je više od stotinu novih labirnata, a što je izravno potaknuto pojavom knjige "Labirinti i njihove tajne", web stranicama Nebeski labirinti i mnogobrojnim aktivnostima entuzijasta. Osim desetina privatnih labirinata u dvorištima i okućnicama, izgrađen je prvi "grad labirinata" pored našeg Centra u Badličanu. Nakon toga u tom su pravcu krenuli i drugi u Rijeci, Zadru... U Fužinama je na vrlo jednostavan način u šumi izgrađeno svih devet labirinata, a skupina entuzijasta iz Pule je na predivnom mjestu iz kamena izgradila nekoliko labirinata i također se kreću u smjeru dovršenja grada labirinata. Sve su to hvalevrijedni postupci. Tko god vidi labirinte, jednostavno zna da se radi o nečem vrlo vrijednom. Međutim, koliko je točno vrijedno postojanje labirinata – čini mi se da malo ljudi doista razumije.

Tijekom slijedećih mjeseci i godina govorit ću više o tome – o onome što nas očekuje u svjetskim razmjerima u dolazećem razdoblju. Labirinti su mnogo više od ukrasa ili šetališta. Oni su više i od generatora sinkroniciteta. Doslovce, oni mogu – naglašavam mogu – predstavljati vrata u druge dimenzije. O tome ću vam nešto reći na kraju predavanja, ali mnogo više i u detalje o tome će biti govora u mojoj slijedećoj knjizi koju upravo sada pišem.

Što se tiče sinkroniciteta, vjerujem da nema osobe koja do sada nije čula za taj izraz. Najkraće rečeno, radi se o smislenoj podudarnosti dva uzročno nepovezana događaja. Termin je skovao Carl Gustav Jung, a prilično ga popularizirao James Redfield devedeseth godina. Neki su prema tome vrlo skeptični i proglašavaju sinkronicitet praznovjerjem. Međutim, teško da itko tko se ikad zapitao o smislu života ili svojoj vlastitoj ulozi na ovom svijetu, može ostati ravnodušan ili okrenuti glavu od nepogrešivog osjećaja da se neke stvari događaju s namjerom, iako izgledaju slučajno. Koja je to namjera, međutim, i čija je, to je predmet razmišljanja, rasprava i, prije svega osobne duhovne potrage.

Sinkronicitet nije ostao samo u području duhovnosti i psihologije. Njime su se pozabavili i fizičari i drugi znastvenici. Na ovom mjestu neću ulaziti u objašnjenje raznih teorija o tome što je i kakav je sinkronicitet. Siguran sam da će zainteresirani pronaći informacije o tome na internetu, ali i u knjigama. (Jedna od njih, F. Davida Peata, fizičara, izišla je i u izdanju Dvostruke duge, pod jednostavnim nazivom "Sinkronicitet")

Mnogo prije Junga, međutim, stari su se narodi u svojoj mudrosti oslanjali na takozvane generatore sinkroniciteta. Ideja iza njih je slijedeća: potreban vam je sustav koji razumijete, da bi protumačili sustav koji ne razumijete. Prema teoriji sinkroniciteta sve u svemiru je međupovezano. Znači ni jedan jedini događa ne prolazi a da ga se ne može povgezati sa svim drugim što se događa. Svemir je, u tom smislu, doista u zrncu pijeska i na dlanu naše ruke.

Informacija o bilo čemu, pa tako i o zakonitostima vremena i prostora, dostupna je u svakom trenutku na svakom mjestu. Međutim, potreban je kod, šifra pomoću koje ćemo razumjeti tu informaciju. Generatori sinkroniciteta nam omogućavaju upravo to.

Još jednom, generator sinkroniciteta je sustav koji razumijete, a koji vam služi da dobijete određene informacije i o sustavu koji ne razumijete – a to je svijet koji vas okružuje, ljudi, događaji, prošlost, budućnost, smisao... što god želite.

"Sustav koji razumijete" može biti neki prirodni pravilni sustav – primjerice kretanje planeta i zvijezda oko Zemlje. Odličan sustav, dovoljno složen i jedinstven, a opet dovoljno razumljiv da biste pomoću njega dobivali informacije o onome što se događa među vama. Naravno, tako rade sve astrologije svijeta.

Zatim to meže biti neki slučajni događaj, poput nepredvidivog rasporeda kamenja, runa ili karata. Da biste to "protumačili", potrebno va je znanje o simbolizmu tih nepredvidivih događaja. Na to se načelo oslanjaju sve divinacijske metode, od runa i tarota do poznatog I Činga.

Generator sinkroniciteta može biti i grah, kava ili slučajne šare u pijesku. No, mnogo je bolje ako u tom smislu imate na raspolaganju moćne simbole. Astrološki znakovi, primjerice, uopće nisu toliko povezani sa stvarnim materijalnim zvijezdama, već mnogo više sa simbolima. Međutim i ti simboli imaju svoju informacijsku vrijednost. Oni, na mnogo dubljoj razini, predstavljaju ono što upravlja materijalnim svijetom.

Znajući to, i budući u posjedu znanja o genertorima sinkroniciteta u obliku astrologije (jyotisha), a također i o labirintima koji su povezani s istim simboličnim svijetom, bilo mi je logično spojiti ih u snažan generator sinkroniciteta i stvoriti jedinstvenu tehniku SINKROLABA. Ona je zasnovana na slučajnom rasporedu 28 karata labirinata te nekim jednostavnim pravilima tumačenja. U knjizi ćete sve to naći detaljno objašnjeno, kao i opise i prijere uporabe Sinkrolab tehnika u svakodnevnom životu.

O tome neću danas govoriti – sve je napisano (iako bi bilo dobro imati i osobnu poduku u tome, a to ću napraviti već ovaj vikend za polaznike radionice "Skrivene poruke") tako da se možete i sami snaći. Taj dio bi se mogao nazvati zabavnim i korisnim, iako je moguće da će ga skeptici doživjeti kao površnog.

Ja ga ne doživljavam tako. Zapravo, u daljnjem toku predavanja želim vam pokazati koliko je uporaba sinkroniciteta zapravo ozbiljna i važna stvar na vašem duhovnom putu.

U tom smislu, središnja tema našeg današnjeg sastanka zapravo i nije uporaba SINKROLABA, već opća priprema za rad sa sinkronicitetom.

Jesmo li spremni za to i može li nam sinkronicitet, pa tako i Sinkrolab, uopće pomoći i kada?


Četiri životna obrasca

Govorit ću vam o četiri životna obrasca, odnosno o četiri obrasca ponašanja koji mogu jednako dobro poslužiti i kao opisa našeg duhovnog puta.

Obrasci su nešto što se ponavlja, nešto pomoću čega komuniciramo s okolinom, prenosimo i izražavamo sebe, ali i filtriramo informacije koje dolaze iz okoline. Mogli bismo ih podijeliti i sistematizirati na mnogo različitih načina i objasniti svaki od njih u detalje. Svoje zamisli danas ću vam izložite preko podjele obrazaca ponašanja po dva bitna kriterija: niži i viši obrasci ponašanje, te oni pasivni i aktivni.

Na taj način ćemo dobiti četiri mogućnosti:

niži pasivni obrazac kojeg zovemo ŽRTVA
niži aktivni obrazac kojeg zovemo KONTROLA
viši pasivni obrazac kojeg zovemo PRIHVAĆANJE
i viši aktivni obrazac kojeg zovemo STVARALAČKA DUHOVNOST

Podjela na niže i više odgovara svom imenu. Niži obrasci su oni koji stvaraju patnju i koje zapravo doživljavamo kao problematične. No, treba naglasiti da postoji smisao u njima. Ponekad su nam potrebni da bismo nešto osvjestili, a definitivno predstavljaju školu, odnosno testove na putu koje moramo savladati.

Viši obrasci donose mir i zadovoljstvo, dakle nećemo ih doživjeti kao problematične već kao stanje kojemu težimo.

Podjela na pasivne i aktivne nije hijerarhijska. Dakle, načelno, pasivni obrazac nije lošiji od aktivnog. Oni će se ponekad izmjenjivati, zavisno od individualnih značajki osobnosti, odnosno od okolnosti kojima smo izloženi.

U svakom od ovih obrazaca sinkronicitet ima različitu ulogu. U nekima od njih je besmislen ili čak zavodljiv. Tek u jednom od njih, u višem aktivnom obrascu stvaralačke duhovnosti, sinkronicitet poprima puni smisao i praktičnost.

Upravo zbog toga se ne smije zanemariti naš način mišljenja i djelovanja. Ista stvar – uporaba generatora sinkroniciteta, pa tako i Sinkrolaba – za jednog čovjeka može biti dobrodošla pomoć na putu i sredstvo komunikacije s višom inteligencijom, a za drugog besmislena zabava i praznovjerje.

Važno je znati gdje smo i tko smo. Tek tada možemo imati pune dobrobiti od znanja o sinkronicitetu.


Žrtva

Kao što sam napomenuo, niži pasivni obrazac zove s obrazac žrtve.

Radi se o stanju u kojem svijet oko sebe zapažamo kao neprijateljski i istovremeno vrlo snažan. S druge strane, mi smo slabi i nemoćni. To znači da su uzroci problema koje imamo uvijek izvan nas. Nama manipuliraju, učinili su nam ovo ili ono, prema nama se ponašanju nepravedno i iskorištavaju nas. Povrijdili su nas i povređuju nas iz dana u dan, a mi zbog toga što smo mali i slabi ne možemo ništa učiniti.

Žrtva se osjeća nemoćnom. Pati i okrivljuje sve druge, ali ne i sebe. Vjerojatno poznajete mnogo takvih ljudi, a možda ste do nedavno i sami bili takvi. Kažem do nedavno, jer tipična žrtva ne dolazi na ovakva predavanja! Budući da ja nisam kriv za njen bračni problem, malu plaću, nesreću ili bolest, a istovremeno ne nudim (barem ne izravno) spasenje od tih problema, malo je razloga da me posjeti žrtva. Ona će, ako ikada dođe do razmišljanja o tome što napraviti, prije svega pottražiti nekog tko će ju osvetiti (kazniti krivca za njen problem) ili nekakvog spasitelja – obično nekog tko će zauzeti mjesto dotadašnjih krivaca i uskorodoći u isti odnos s žrtvom: bit će kriv za nešto.

Ako se žrtva bavi duhovnim onda dolaze u obzir iscjelitelji, svećenici ili proroci. Tražit će nekog tko će ublažiti njen jad i bol ili ju utješiti. Ili, barem dati naznaku o tome da bi negdje, nekada, moglo biti bolje.

Znači žrtve će biti sklone klasičnom religioznom putu, posebice putu današnjih religija koje cvatu na ideji da su ljudi žrtva okolnosti i da moraju patiti dok ne budu izbavljeni. Ili će biti sklone praznovjerju i drugim oblicima vjerovanja u nešto iznad njih: recimo kruto određenu sudbinu.

Ako ikada budu upotrebljavali sinkronicitet, žrtve će tražiti proricanje budućnosti, gatare i proroke. Njihov interes zapravo nije dubok. Žrtva hoće znati kakva joj je budućnost. Filozofija "nečeg većeg od mene" i dalje je prisutna. Obrazac žrtve se nastavlja, samo što se sad prenosi na neku zamišljenu sudbinu. Što mi je zapisano u zvijezdama? Kakvu mi je sudbinu Bog dodijelio?

Budući da se boji svega, žrtva se zapravo boji i tog saznanja. Obrazc žrtve u njoj ukazuje da bi ta sudbina mogla biti loša. Zbog toga skriva svoj interes iza znatiželje, uvjeravajući sebe i druge oko sebe da ona tome ozbiljno ne pristupa, već da ju to zanima samo "onako". Ili pak bježi od toga, jer, kakvo joj to dobro može donijeti osim dodatnog straha od budućnosti?

Za žrtve, sinkronicitet se pretvara u praznovjerje i zapravo nema nikakvu pozitivnu ulogu. Štoviše, ako mu se pristupi na taj način, može zavesti i biti zloupotrebljen. Budući da žrtve stalno traže spasitelje, a oni po definiciji znaju više od njih, otvara se prostor za manipulaciju. Mistika sinkroniciteta ne pridonosi pozitivno toj situaciji čineći žrtvu samo još bespomoćnijom pred nečim što ne razumije.

Izvući se iz situacije žrtve nije lak posao. Radi se o dugotrajnom procesu koji zahtijeva osvješćivanje. Jedan od mogućih smjerova kretanja s tog mjesta je prijelaz u niži aktivni obrazac kontrole.


Kontrola

Prije ili kasnije žrtva će poželjeti uzeti stvar u svoje ruke. Svijet koji izgleda kaotično i kojim se ne može upravljati, vrlo je opasan i može nas povrijediti. Zbog toga je potrebno suprotstaviti mu se svojom voljom i prihvatiti znanje i metode pomoću kojih ga možemo kontrolirati.

Za razliku od žrtve, kontrolor/ka ne pristaje na date uvjete. I dalje su drugi krivi za probleme, ali sada se javlja zamisao da se sve može riješiti samo ako ima dovoljno osobne snage. Kontrolori razvijaju ego, volju, nastup i ostale značajke osobnosti koje im omogućavaju da smanje ili uklone bilo kakvu opasnost iz okoline. Dosta smo trpjeli, sada je vrijeme da uzmemo stvari u svoje ruke.

Naravno, u tom procesu može doći do negativnih pojava poput agresije, iskorištavanja ili manipulacije, ali također i pristajanja na te iste stvari koje vam radi netko drugi. Osoba koja je u obrascu kontrole, zavisno od svojih osobnih značajki, ne mora sama sve kontrolirati – njoj je važno da bude u sustavu za kojeg vjeruje da će ju zaštititi od problema i povreda.

Psihološke i druge posljedice nižeg aktivnog obrasca ponašanja ostavit ćemo drugim stručnjacima. S duhovne strane, sustav kontrole se može očitovati na dva načina.

Prvi je prihvaćanje uvjerenja da smo sami odgovorni za sve što nam se događa. Takav stav može izazavati osjećaj krivnje i tako nas opet pretvoriti u žrtvu, ovaj put naših vlastitih postupaka. Međutim, ćešće će rezultirati težnjom za znanjem kako da preuzmemo kontrolu nad svojim životom u svoje ruke. Žrtva se osvjestila i sad joj je dosta starog načina, želi malo upravljati stvarima. To je s jedne strane, naravno, pozitivno. Međutim, s druge strane opet može zavesti. Na prehodnom predavanju (Ostvarenje želja, karma i dharma) sam govorio o nemogućnosti upravljanja svime i pogrešnosti današnjih "duhovnih" pristupa koje ljude uvjeravaju da mogu sotvariti bilo što – doslovno sve što požele. Takve netočne zamisli nastale su iz očajničke potrebe da se nakon dugog razdoblja u kojem je prevladavao obrazac žrtve, konačnoi preuzme kontrola nad svim.

Drugi način ulaska u sustav kontrole je prihvaćanje nekog strogog sustava, često hijerarhijskog, koji nas spašava od kaosa. Kad smo bili žrtva oko nas je vladao kaos. Sad smo željni reda. Onima koji su u toj fazi života potrebna je čvrsta ruka. U duhovnom svijetu to danas više nije doslovno, već više slikovito. Takvi ljudi traže ašrame, samostane i, češće, gurue, koji tvrde da će pruzeti odgovornost za njih. Guru ima kontrolu, misle takvi ljudi, a ako mu se predam, on će mene spasiti i prosvjetliti. S jedne strane na taj smo način izbjegli kaos neodređenog i neuređenog svijeta oko nas, a s druge strane smo se prepustili nekom kome vjerujemo. Sada imamo kontrolu.

I jedan i drugi način (uvjerenje da mi možemo kontrolirati sve oko sebe i prepuštanje kontrole nekom komevjerujemo) mogu biti korisna faza u našem razvoju. Posebice se to odnosi na one koji su dugo vremena proveli u stanju žrtve.

Sinkronicitet u toj fazi nema mnogo značaja. Sinkronicitet je neka vrst neodređenosti, a kontrolori to ne vole. Iako će ga zapažati, bit će spremni upotrijebiti ga jedino ako se on uklopi u njihov svjetonazor (recimo, ako im može pomoći da ostvare ono što žele). Primjerice, ako žele mnogo novaca, koristit će sinkronicitet da si pomognu u toj želji, ali ako on vodi u smjeru u kojem oni nemaju novaca nego nekako drugačije žive, onda će ga odbaciti.

U slučaju podređenosti nekoj drugoj osobi – guru ili spasitelju bilo koje vrste – sinkronicitet će biti definitivno podređen njegovoj riječi i nadzoru, dakle uglavnom nevažan.


Prijelaz iz nižih u više obrasce

Niži obrasci se nazivaju tako jer stvaraju patnju. Žrtva i kontrolor se stalno vrte u krugovima, često izmjenjujući uloge. Budući da ni jedan od tih obrazaca ne obuhvaća puninu života, nužno je razočaranje i stalna patnja. Kad žrtvi dojadi biti žrtva pobjegne u neki kontrolirani sustav. Kad se u njemu razočara jer shvati da ni ona niti nitko drugi ne može nadzirati sve oko sebe, ponovo se vraća mentalitetu žrtve.

Izlaz iz toga je u višm životnim obrascima. Krug se negdje mora prekinuti. Jedini način da se on prekine jest ISKUSTVO. Nema te filozofije, svjetonazara ili metode koja vas može UVJERITI da je dobro ponašati se po obrascu prihvaćanja ili stvaralačke duhovnosti. Taj rezultat izlazi jedino iz iskustva.

Radi se o iskustvu onoga što je nedodirnuto promijenijvim svijetom, dakle iskustvu apsolutnog. Osoba na neki način mora doživjeti postojanje apsolutnog – onog nečeg što je izvan bilo kakve patnje i problema kojima je do sada bila izložena.

Najjednostavniji i najizravniji način za to je meditacija – ona vrst meditacije koja je u skladu s načelima joge (u smislu šćita vrti nirodhe – stanja svijesti bez pobuđenja) i dovodi do stanja smirene svjesnosti. Integralna meditacija je jedna od takvih metoda.

Iskustvo može doći i spontano, ali onda traje mnogo duže. Mnogi će ljudi morati mnogo puta prijeći iz jednog u drugi niži obrazac, proći mnogobrojna životna iskustva prije nego pronađu svoj mir. Istina je, to može biti u nekom samostanu, na hodočašću ili jednostavno dođe vremenom i iskustvom.

Ali, mnogo je bolje stvarati to iskustvo u sebi svakoga dana. Na taj način mnogo lakše dolaze viši obrasci ponašanja.


Prihvaćanje

Prihvaćanje je viši pasivni obrazac u kojem doživljavamo svijet kao dobar, skladan i uređen. Štoviše, toliko je uređen da ga slobodno možemo nazvati savršenim.

Svijet je točno takav kakav mora biti. Sve što se događa u njemu događa se s razlogom i dobro je. Čak i loše stvari, nesreće i nedaće, samo su stanice na putu.

Patnje više nema, odnosno barem nema onakvu oštrinu kakvu je imala prije. Uglavnom se uživa u miru, a potreba za promjenom je minimalna ili nikakva.

Što god se dogodi, prihvaća se s jednakim neprosuđujućim stavom. Vjerojatno ste čuli onu priču o mudrom učitelju kojeg je učenica optužila da joj je napravio dijete. To nije bila istina, ali je ona iz straha pred roditeljima zaštitila pravog oca, nekog mladića. Učiteljeva reputacija je bila uništena, učenici su otišli, a roditelji djevojke su mu donjeli dijete da se brine o njemu. Sve što on rekao na to bilo je: "A tako? Neka bude."

Nekoliko godina je dosta teško živio u sramoti, a zatim je došlo vrijeme kad su lažljiva mlada majka i njen mladić ipak priznali istinu. Na učiteljeva vrata su zatim zakucali ti isti ljudi i tražili dijete natrag jer se situacija promijenila. Mudri je čovjek na to samo rekao: "A tako? Neka bude."

Ta je priča ekstremni primjer višeg pasivnog obrasca života u kojem se sve prihvaća kako dolazi, bez otpora se izvršava svaka zadaća koju vam život postavi pred vas i cijelo vrijeme se doživljava unutarnji mir. U mnogim duhovnim pokretima pa i religijama to se predstavlja kao vrhunac prosvjetljenja i cilj kojem je potrebno težiti.

Sinkronicitet u tom stanju igra ulogu putokaza. Ne radi se o razgovoru niti pokretanju komunikacije, već samo i prihvaćanju znakova. Osoba u toj fazi daje mnogo veću težinu sinkronicitetu nego drugim načinima komunikacije s ljudima i okolinom. To je zato jer intuitivno doživljava višu inteligenciju prirode kao živu i aktivnu. I što god ta inteligencija donese pred nas, to se prihvaća kao dar ili naputak.

Proricanje budućnosti je besmisleno jer ionako ćemo sve prihvatiti. Pomoć je nepotrebna jer smo mirni i zadovoljni. Nikakva kontrola nije potrebna jer ima netko pametniji da se pobrine za sve, pa se mi uopće ne moramo zamajavati s tim.

Sinkronicitet je dakle po prvi puta nakon žrtve i kontrole prihvaćen kao dio života u cjelini, a ne kao neka proteza ili slamka spasa za nas same.


Stvaralačka duhovnost

I konačno, viši aktivni obrazac naziva se stvaralačka duhovnost.

Vidjeli smo do sada da žrtva ne može promijeniti ništa; kontrolorka želi promijeniti sve, a ona/j koji prihvaća nema potrebe mijenjati nešto čime upravlja netko pametniji od nje/ga.

Što donosi stvaralačka duhovnost? Pa, moram priznati da je to malo teže opisati nego prethodna tri obrasca. Prije svega, čini se da je stvaralačka duhovnost IZLAZAK iz svakog obrasca. Radi se o hodanju nepoznatim putem na kojem je moguće doslovno sve.

Ako bih morao stvaralačku duhovnost opisati u okvirima potreba i namjera, pada mi na um ona poznata "molitva": "Bože daj mi snage da promijenim ono što mogu promijeniti, da prihvatim ono što ne mogu promijeniti, te da razlikujem jedno od drugog!"

Osoba na putu stvaralačke duhovnost zna tu razliku. Ona ju osjeća u sebi i oko sebe. Dio je velikog procesa stvaranja, ali ne kao list kojeg nosi nešto veće i pametnije od nje, već kao suradnik/ca u velikom planu. Zapravo, najbolji naziv bi bio SUSTVARATELJ/ICA.

Da biste bili dio nečeg, morate sudjelovati i pridonjeti svojim vlastitim sposobnostima, Dakle, ne kontrolirate, ali odlučujete. Od vaših odluka ovisi mogo toga, iako postoje stvari u kojima jednostavno prihvaćate i služite.

Psihološki problemi žrtve i kontrole su iza vas. Osjećaj pripadnosti i doživljaj apsolutnog je prisutan jednako kao i kod prihvaćanja. Ipak, prisutan je i element aktivnosti i stvaralaštva.

I, zapravo, tek tu, na tom mjestu na površinu dolazi najveća vrijednost sinkroniciteta! Ne samo da se radi o putokazima i smjernicama, već se radi o aktivnoj komunikaciji. Postavljanju pitanja i prilagođavanju svojih postupaka prema dobivenim odgovorima.

Nema ni traga znatiželje i želje za znanjem o budućnosti – ona će ionako biti sukladna našim djelima sada. Kontroliranje je nepotrebno budući da smo ionako savršeno zaštićeni od strane više inteligenicje.

Život, međutim, kao i njegov smisao i svrha koji se nalazi u širenju sreće, stalno donosi nove stvari. I sudjelovanje u tome svojim putnim potencijalom jednostavno zahtjeva rad na sinkronicitetu. Ako bi se oglušili o to, to bi bilo kao da nekome – nekome vrlo vrlo važnom – poklopite slušalicu ili uskratite svoju e-mail adresu.

Taj netko vas neće kontrolirati ni nadzirati – niti vi njega. Ali, ćete vrlo rado poslušati što vam ima za reći u trenucima odluka, a ponekad i samo tek toliko, da vam kaže "Bok, kako si? Kako ide?" i na taj način vam izrazi svoje poštovanje i ljubav.


Gdje ste vi?

Mjesto gdje se vi nalazite u odnosu na ta četiri obrasca ponašanja odredit će i vaš odnos prema sinkronicitetu. Nemojte, međutim, pokušati odrediti jasnu granicu između svakog od ta četiri načina ponašanja. Ne radi se o tome da se jednog dana nalazite u poziciji kontrole, a drugog u poziciji prihvaćanja. Mnogo češće se te situacije izmjenjuju. Prelazimo iz jednog u drugo stanje naizmjenice, postupno rastući prema stvaralačkoj duhovnosti.

Razumijevanje tog procesa je važno i pomaže u bržem napredovanju, baš kao i uporaba sinkroniciteta. Upravo zbog toga i dalje radim na tome te pišem knjige poput Sinkrolaba. Također, radimo na razvijanju SoulNeta. Kao što znate taj internetski generator sinkroniciteta je već star preko deset godina. Uskoro će, nadam se, doživjeti svoju reviziju i pojaviti se u sasvim novom ruhu.

Jasno mi je da mnogi upotrebljavaju sinkronicitet na mnogo nižoj razini nego bi trebalo, a ponekad i iz pogrešneih razloga. No, međutim, to nije razlog da se takvo znanje uskrati onima koji ponekad, možda često, žive na razini prihvaćanja ili stvaralačke duhovnosti.

Labirinti kao obrasci kozmičkih zakona iznimno su važni upravo u razdoblju koje dolazi. Rad s njima – između ostalog i sinkronistični rad sa SINKROLABOM – mogao bi biti bitan dio stvaranja novoga svijeta.

Nalazimo se pred razdobljem u kojem će se mnogo toga promijeniti, barem za neke. Stvaranje novoga svijeta zahtijevat će znanja i podršku kako sinkroniciteta (više intelitencije), tako i labirinata kao posebnih i vrlo vrijednih ključeva stvaranja.

Kao što sam spomenuo o tome pišem u svojoj novoj knjizi pod naslovom "Razdvajanje svijetova" a koja će govoriti o fascinantnim mogućnostima koje nas očekuju u razdoblju između 2012. i 2021. godine. Ali, o tome najesen.

U međuvremenu, želim vam dobru zabavu sa Sinkrolabom. Iskoristite dobro novi sinkronistički alat koji vam može olakšati put do stvaralačke duhovnosti, a ako ste već tamo, pružiti vam siguran i lak dostup do više inteligencije s kojom ste, nadam se, vrlo bliski.

Zahvaljujem na pažnji i želim vam sreću i podršku na vašem putu!