Sunday, May 15, 2011

Od žrtve do stvaralačke duhovnosti

Povodom izlaska knjige "Sinkrolab - sinkronistička uporaba labirinata u svakodnevnom životu", kao i seta karata koje idu uz nju i služe kao generator sinkroniciteta, Adrian P. Kezele je u Zagrebu održao vrlo zanimljivo predavanje čiji prijepis objavljujemo u cjelini!

 Uvod

Prije nego je izišla ova mala knjižica i pripadajuće joj karte, mnogi su, čuvši za to, pomislili da se radi o nečemu više zabavnom nego ozbiljnom. Možda je i tako, iako nikad ne bih sinkronicitet a ni labirnte odbacio kao površne. Zapravo, kad malo razmislim, ovo je oboje – i zabavno i ozbiljno!

O sinkronicitetu sam prvi put pisao još tamo davne 1997. godine u knjizi "Skirvene poruke, skrivena značenja", a labirinti ili točnije nebeski labirinti pojavili su se prije nekoliko godina. Uz njihovu neporecivu privlačnost, umjetničku i estetsku vrijednost, te prije svega iskustvo koje omogućavaju hodačima, labirinti predstavljaju snažne simbole prirodnih i kozmičkih načela. Kao takvi oni sami po sebi imaju sposobnost privlačenja sinkroniciteta, a u ovom slučaju – u slučaju tehnike SINKROLABA – postaju takozvani generatori sinkroniciteta.

U posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj, a i šire, izgrađeno je više od stotinu novih labirnata, a što je izravno potaknuto pojavom knjige "Labirinti i njihove tajne", web stranicama Nebeski labirinti i mnogobrojnim aktivnostima entuzijasta. Osim desetina privatnih labirinata u dvorištima i okućnicama, izgrađen je prvi "grad labirinata" pored našeg Centra u Badličanu. Nakon toga u tom su pravcu krenuli i drugi u Rijeci, Zadru... U Fužinama je na vrlo jednostavan način u šumi izgrađeno svih devet labirinata, a skupina entuzijasta iz Pule je na predivnom mjestu iz kamena izgradila nekoliko labirinata i također se kreću u smjeru dovršenja grada labirinata. Sve su to hvalevrijedni postupci. Tko god vidi labirinte, jednostavno zna da se radi o nečem vrlo vrijednom. Međutim, koliko je točno vrijedno postojanje labirinata – čini mi se da malo ljudi doista razumije.

Tijekom slijedećih mjeseci i godina govorit ću više o tome – o onome što nas očekuje u svjetskim razmjerima u dolazećem razdoblju. Labirinti su mnogo više od ukrasa ili šetališta. Oni su više i od generatora sinkroniciteta. Doslovce, oni mogu – naglašavam mogu – predstavljati vrata u druge dimenzije. O tome ću vam nešto reći na kraju predavanja, ali mnogo više i u detalje o tome će biti govora u mojoj slijedećoj knjizi koju upravo sada pišem.

Što se tiče sinkroniciteta, vjerujem da nema osobe koja do sada nije čula za taj izraz. Najkraće rečeno, radi se o smislenoj podudarnosti dva uzročno nepovezana događaja. Termin je skovao Carl Gustav Jung, a prilično ga popularizirao James Redfield devedeseth godina. Neki su prema tome vrlo skeptični i proglašavaju sinkronicitet praznovjerjem. Međutim, teško da itko tko se ikad zapitao o smislu života ili svojoj vlastitoj ulozi na ovom svijetu, može ostati ravnodušan ili okrenuti glavu od nepogrešivog osjećaja da se neke stvari događaju s namjerom, iako izgledaju slučajno. Koja je to namjera, međutim, i čija je, to je predmet razmišljanja, rasprava i, prije svega osobne duhovne potrage.

Sinkronicitet nije ostao samo u području duhovnosti i psihologije. Njime su se pozabavili i fizičari i drugi znastvenici. Na ovom mjestu neću ulaziti u objašnjenje raznih teorija o tome što je i kakav je sinkronicitet. Siguran sam da će zainteresirani pronaći informacije o tome na internetu, ali i u knjigama. (Jedna od njih, F. Davida Peata, fizičara, izišla je i u izdanju Dvostruke duge, pod jednostavnim nazivom "Sinkronicitet")

Mnogo prije Junga, međutim, stari su se narodi u svojoj mudrosti oslanjali na takozvane generatore sinkroniciteta. Ideja iza njih je slijedeća: potreban vam je sustav koji razumijete, da bi protumačili sustav koji ne razumijete. Prema teoriji sinkroniciteta sve u svemiru je međupovezano. Znači ni jedan jedini događa ne prolazi a da ga se ne može povgezati sa svim drugim što se događa. Svemir je, u tom smislu, doista u zrncu pijeska i na dlanu naše ruke.

Informacija o bilo čemu, pa tako i o zakonitostima vremena i prostora, dostupna je u svakom trenutku na svakom mjestu. Međutim, potreban je kod, šifra pomoću koje ćemo razumjeti tu informaciju. Generatori sinkroniciteta nam omogućavaju upravo to.

Još jednom, generator sinkroniciteta je sustav koji razumijete, a koji vam služi da dobijete određene informacije i o sustavu koji ne razumijete – a to je svijet koji vas okružuje, ljudi, događaji, prošlost, budućnost, smisao... što god želite.

"Sustav koji razumijete" može biti neki prirodni pravilni sustav – primjerice kretanje planeta i zvijezda oko Zemlje. Odličan sustav, dovoljno složen i jedinstven, a opet dovoljno razumljiv da biste pomoću njega dobivali informacije o onome što se događa među vama. Naravno, tako rade sve astrologije svijeta.

Zatim to meže biti neki slučajni događaj, poput nepredvidivog rasporeda kamenja, runa ili karata. Da biste to "protumačili", potrebno va je znanje o simbolizmu tih nepredvidivih događaja. Na to se načelo oslanjaju sve divinacijske metode, od runa i tarota do poznatog I Činga.

Generator sinkroniciteta može biti i grah, kava ili slučajne šare u pijesku. No, mnogo je bolje ako u tom smislu imate na raspolaganju moćne simbole. Astrološki znakovi, primjerice, uopće nisu toliko povezani sa stvarnim materijalnim zvijezdama, već mnogo više sa simbolima. Međutim i ti simboli imaju svoju informacijsku vrijednost. Oni, na mnogo dubljoj razini, predstavljaju ono što upravlja materijalnim svijetom.

Znajući to, i budući u posjedu znanja o genertorima sinkroniciteta u obliku astrologije (jyotisha), a također i o labirintima koji su povezani s istim simboličnim svijetom, bilo mi je logično spojiti ih u snažan generator sinkroniciteta i stvoriti jedinstvenu tehniku SINKROLABA. Ona je zasnovana na slučajnom rasporedu 28 karata labirinata te nekim jednostavnim pravilima tumačenja. U knjizi ćete sve to naći detaljno objašnjeno, kao i opise i prijere uporabe Sinkrolab tehnika u svakodnevnom životu.

O tome neću danas govoriti – sve je napisano (iako bi bilo dobro imati i osobnu poduku u tome, a to ću napraviti već ovaj vikend za polaznike radionice "Skrivene poruke") tako da se možete i sami snaći. Taj dio bi se mogao nazvati zabavnim i korisnim, iako je moguće da će ga skeptici doživjeti kao površnog.

Ja ga ne doživljavam tako. Zapravo, u daljnjem toku predavanja želim vam pokazati koliko je uporaba sinkroniciteta zapravo ozbiljna i važna stvar na vašem duhovnom putu.

U tom smislu, središnja tema našeg današnjeg sastanka zapravo i nije uporaba SINKROLABA, već opća priprema za rad sa sinkronicitetom.

Jesmo li spremni za to i može li nam sinkronicitet, pa tako i Sinkrolab, uopće pomoći i kada?


Četiri životna obrasca

Govorit ću vam o četiri životna obrasca, odnosno o četiri obrasca ponašanja koji mogu jednako dobro poslužiti i kao opisa našeg duhovnog puta.

Obrasci su nešto što se ponavlja, nešto pomoću čega komuniciramo s okolinom, prenosimo i izražavamo sebe, ali i filtriramo informacije koje dolaze iz okoline. Mogli bismo ih podijeliti i sistematizirati na mnogo različitih načina i objasniti svaki od njih u detalje. Svoje zamisli danas ću vam izložite preko podjele obrazaca ponašanja po dva bitna kriterija: niži i viši obrasci ponašanje, te oni pasivni i aktivni.

Na taj način ćemo dobiti četiri mogućnosti:

niži pasivni obrazac kojeg zovemo ŽRTVA
niži aktivni obrazac kojeg zovemo KONTROLA
viši pasivni obrazac kojeg zovemo PRIHVAĆANJE
i viši aktivni obrazac kojeg zovemo STVARALAČKA DUHOVNOST

Podjela na niže i više odgovara svom imenu. Niži obrasci su oni koji stvaraju patnju i koje zapravo doživljavamo kao problematične. No, treba naglasiti da postoji smisao u njima. Ponekad su nam potrebni da bismo nešto osvjestili, a definitivno predstavljaju školu, odnosno testove na putu koje moramo savladati.

Viši obrasci donose mir i zadovoljstvo, dakle nećemo ih doživjeti kao problematične već kao stanje kojemu težimo.

Podjela na pasivne i aktivne nije hijerarhijska. Dakle, načelno, pasivni obrazac nije lošiji od aktivnog. Oni će se ponekad izmjenjivati, zavisno od individualnih značajki osobnosti, odnosno od okolnosti kojima smo izloženi.

U svakom od ovih obrazaca sinkronicitet ima različitu ulogu. U nekima od njih je besmislen ili čak zavodljiv. Tek u jednom od njih, u višem aktivnom obrascu stvaralačke duhovnosti, sinkronicitet poprima puni smisao i praktičnost.

Upravo zbog toga se ne smije zanemariti naš način mišljenja i djelovanja. Ista stvar – uporaba generatora sinkroniciteta, pa tako i Sinkrolaba – za jednog čovjeka može biti dobrodošla pomoć na putu i sredstvo komunikacije s višom inteligencijom, a za drugog besmislena zabava i praznovjerje.

Važno je znati gdje smo i tko smo. Tek tada možemo imati pune dobrobiti od znanja o sinkronicitetu.


Žrtva

Kao što sam napomenuo, niži pasivni obrazac zove s obrazac žrtve.

Radi se o stanju u kojem svijet oko sebe zapažamo kao neprijateljski i istovremeno vrlo snažan. S druge strane, mi smo slabi i nemoćni. To znači da su uzroci problema koje imamo uvijek izvan nas. Nama manipuliraju, učinili su nam ovo ili ono, prema nama se ponašanju nepravedno i iskorištavaju nas. Povrijdili su nas i povređuju nas iz dana u dan, a mi zbog toga što smo mali i slabi ne možemo ništa učiniti.

Žrtva se osjeća nemoćnom. Pati i okrivljuje sve druge, ali ne i sebe. Vjerojatno poznajete mnogo takvih ljudi, a možda ste do nedavno i sami bili takvi. Kažem do nedavno, jer tipična žrtva ne dolazi na ovakva predavanja! Budući da ja nisam kriv za njen bračni problem, malu plaću, nesreću ili bolest, a istovremeno ne nudim (barem ne izravno) spasenje od tih problema, malo je razloga da me posjeti žrtva. Ona će, ako ikada dođe do razmišljanja o tome što napraviti, prije svega pottražiti nekog tko će ju osvetiti (kazniti krivca za njen problem) ili nekakvog spasitelja – obično nekog tko će zauzeti mjesto dotadašnjih krivaca i uskorodoći u isti odnos s žrtvom: bit će kriv za nešto.

Ako se žrtva bavi duhovnim onda dolaze u obzir iscjelitelji, svećenici ili proroci. Tražit će nekog tko će ublažiti njen jad i bol ili ju utješiti. Ili, barem dati naznaku o tome da bi negdje, nekada, moglo biti bolje.

Znači žrtve će biti sklone klasičnom religioznom putu, posebice putu današnjih religija koje cvatu na ideji da su ljudi žrtva okolnosti i da moraju patiti dok ne budu izbavljeni. Ili će biti sklone praznovjerju i drugim oblicima vjerovanja u nešto iznad njih: recimo kruto određenu sudbinu.

Ako ikada budu upotrebljavali sinkronicitet, žrtve će tražiti proricanje budućnosti, gatare i proroke. Njihov interes zapravo nije dubok. Žrtva hoće znati kakva joj je budućnost. Filozofija "nečeg većeg od mene" i dalje je prisutna. Obrazac žrtve se nastavlja, samo što se sad prenosi na neku zamišljenu sudbinu. Što mi je zapisano u zvijezdama? Kakvu mi je sudbinu Bog dodijelio?

Budući da se boji svega, žrtva se zapravo boji i tog saznanja. Obrazc žrtve u njoj ukazuje da bi ta sudbina mogla biti loša. Zbog toga skriva svoj interes iza znatiželje, uvjeravajući sebe i druge oko sebe da ona tome ozbiljno ne pristupa, već da ju to zanima samo "onako". Ili pak bježi od toga, jer, kakvo joj to dobro može donijeti osim dodatnog straha od budućnosti?

Za žrtve, sinkronicitet se pretvara u praznovjerje i zapravo nema nikakvu pozitivnu ulogu. Štoviše, ako mu se pristupi na taj način, može zavesti i biti zloupotrebljen. Budući da žrtve stalno traže spasitelje, a oni po definiciji znaju više od njih, otvara se prostor za manipulaciju. Mistika sinkroniciteta ne pridonosi pozitivno toj situaciji čineći žrtvu samo još bespomoćnijom pred nečim što ne razumije.

Izvući se iz situacije žrtve nije lak posao. Radi se o dugotrajnom procesu koji zahtijeva osvješćivanje. Jedan od mogućih smjerova kretanja s tog mjesta je prijelaz u niži aktivni obrazac kontrole.


Kontrola

Prije ili kasnije žrtva će poželjeti uzeti stvar u svoje ruke. Svijet koji izgleda kaotično i kojim se ne može upravljati, vrlo je opasan i može nas povrijediti. Zbog toga je potrebno suprotstaviti mu se svojom voljom i prihvatiti znanje i metode pomoću kojih ga možemo kontrolirati.

Za razliku od žrtve, kontrolor/ka ne pristaje na date uvjete. I dalje su drugi krivi za probleme, ali sada se javlja zamisao da se sve može riješiti samo ako ima dovoljno osobne snage. Kontrolori razvijaju ego, volju, nastup i ostale značajke osobnosti koje im omogućavaju da smanje ili uklone bilo kakvu opasnost iz okoline. Dosta smo trpjeli, sada je vrijeme da uzmemo stvari u svoje ruke.

Naravno, u tom procesu može doći do negativnih pojava poput agresije, iskorištavanja ili manipulacije, ali također i pristajanja na te iste stvari koje vam radi netko drugi. Osoba koja je u obrascu kontrole, zavisno od svojih osobnih značajki, ne mora sama sve kontrolirati – njoj je važno da bude u sustavu za kojeg vjeruje da će ju zaštititi od problema i povreda.

Psihološke i druge posljedice nižeg aktivnog obrasca ponašanja ostavit ćemo drugim stručnjacima. S duhovne strane, sustav kontrole se može očitovati na dva načina.

Prvi je prihvaćanje uvjerenja da smo sami odgovorni za sve što nam se događa. Takav stav može izazavati osjećaj krivnje i tako nas opet pretvoriti u žrtvu, ovaj put naših vlastitih postupaka. Međutim, ćešće će rezultirati težnjom za znanjem kako da preuzmemo kontrolu nad svojim životom u svoje ruke. Žrtva se osvjestila i sad joj je dosta starog načina, želi malo upravljati stvarima. To je s jedne strane, naravno, pozitivno. Međutim, s druge strane opet može zavesti. Na prehodnom predavanju (Ostvarenje želja, karma i dharma) sam govorio o nemogućnosti upravljanja svime i pogrešnosti današnjih "duhovnih" pristupa koje ljude uvjeravaju da mogu sotvariti bilo što – doslovno sve što požele. Takve netočne zamisli nastale su iz očajničke potrebe da se nakon dugog razdoblja u kojem je prevladavao obrazac žrtve, konačnoi preuzme kontrola nad svim.

Drugi način ulaska u sustav kontrole je prihvaćanje nekog strogog sustava, često hijerarhijskog, koji nas spašava od kaosa. Kad smo bili žrtva oko nas je vladao kaos. Sad smo željni reda. Onima koji su u toj fazi života potrebna je čvrsta ruka. U duhovnom svijetu to danas više nije doslovno, već više slikovito. Takvi ljudi traže ašrame, samostane i, češće, gurue, koji tvrde da će pruzeti odgovornost za njih. Guru ima kontrolu, misle takvi ljudi, a ako mu se predam, on će mene spasiti i prosvjetliti. S jedne strane na taj smo način izbjegli kaos neodređenog i neuređenog svijeta oko nas, a s druge strane smo se prepustili nekom kome vjerujemo. Sada imamo kontrolu.

I jedan i drugi način (uvjerenje da mi možemo kontrolirati sve oko sebe i prepuštanje kontrole nekom komevjerujemo) mogu biti korisna faza u našem razvoju. Posebice se to odnosi na one koji su dugo vremena proveli u stanju žrtve.

Sinkronicitet u toj fazi nema mnogo značaja. Sinkronicitet je neka vrst neodređenosti, a kontrolori to ne vole. Iako će ga zapažati, bit će spremni upotrijebiti ga jedino ako se on uklopi u njihov svjetonazor (recimo, ako im može pomoći da ostvare ono što žele). Primjerice, ako žele mnogo novaca, koristit će sinkronicitet da si pomognu u toj želji, ali ako on vodi u smjeru u kojem oni nemaju novaca nego nekako drugačije žive, onda će ga odbaciti.

U slučaju podređenosti nekoj drugoj osobi – guru ili spasitelju bilo koje vrste – sinkronicitet će biti definitivno podređen njegovoj riječi i nadzoru, dakle uglavnom nevažan.


Prijelaz iz nižih u više obrasce

Niži obrasci se nazivaju tako jer stvaraju patnju. Žrtva i kontrolor se stalno vrte u krugovima, često izmjenjujući uloge. Budući da ni jedan od tih obrazaca ne obuhvaća puninu života, nužno je razočaranje i stalna patnja. Kad žrtvi dojadi biti žrtva pobjegne u neki kontrolirani sustav. Kad se u njemu razočara jer shvati da ni ona niti nitko drugi ne može nadzirati sve oko sebe, ponovo se vraća mentalitetu žrtve.

Izlaz iz toga je u višm životnim obrascima. Krug se negdje mora prekinuti. Jedini način da se on prekine jest ISKUSTVO. Nema te filozofije, svjetonazara ili metode koja vas može UVJERITI da je dobro ponašati se po obrascu prihvaćanja ili stvaralačke duhovnosti. Taj rezultat izlazi jedino iz iskustva.

Radi se o iskustvu onoga što je nedodirnuto promijenijvim svijetom, dakle iskustvu apsolutnog. Osoba na neki način mora doživjeti postojanje apsolutnog – onog nečeg što je izvan bilo kakve patnje i problema kojima je do sada bila izložena.

Najjednostavniji i najizravniji način za to je meditacija – ona vrst meditacije koja je u skladu s načelima joge (u smislu šćita vrti nirodhe – stanja svijesti bez pobuđenja) i dovodi do stanja smirene svjesnosti. Integralna meditacija je jedna od takvih metoda.

Iskustvo može doći i spontano, ali onda traje mnogo duže. Mnogi će ljudi morati mnogo puta prijeći iz jednog u drugi niži obrazac, proći mnogobrojna životna iskustva prije nego pronađu svoj mir. Istina je, to može biti u nekom samostanu, na hodočašću ili jednostavno dođe vremenom i iskustvom.

Ali, mnogo je bolje stvarati to iskustvo u sebi svakoga dana. Na taj način mnogo lakše dolaze viši obrasci ponašanja.


Prihvaćanje

Prihvaćanje je viši pasivni obrazac u kojem doživljavamo svijet kao dobar, skladan i uređen. Štoviše, toliko je uređen da ga slobodno možemo nazvati savršenim.

Svijet je točno takav kakav mora biti. Sve što se događa u njemu događa se s razlogom i dobro je. Čak i loše stvari, nesreće i nedaće, samo su stanice na putu.

Patnje više nema, odnosno barem nema onakvu oštrinu kakvu je imala prije. Uglavnom se uživa u miru, a potreba za promjenom je minimalna ili nikakva.

Što god se dogodi, prihvaća se s jednakim neprosuđujućim stavom. Vjerojatno ste čuli onu priču o mudrom učitelju kojeg je učenica optužila da joj je napravio dijete. To nije bila istina, ali je ona iz straha pred roditeljima zaštitila pravog oca, nekog mladića. Učiteljeva reputacija je bila uništena, učenici su otišli, a roditelji djevojke su mu donjeli dijete da se brine o njemu. Sve što on rekao na to bilo je: "A tako? Neka bude."

Nekoliko godina je dosta teško živio u sramoti, a zatim je došlo vrijeme kad su lažljiva mlada majka i njen mladić ipak priznali istinu. Na učiteljeva vrata su zatim zakucali ti isti ljudi i tražili dijete natrag jer se situacija promijenila. Mudri je čovjek na to samo rekao: "A tako? Neka bude."

Ta je priča ekstremni primjer višeg pasivnog obrasca života u kojem se sve prihvaća kako dolazi, bez otpora se izvršava svaka zadaća koju vam život postavi pred vas i cijelo vrijeme se doživljava unutarnji mir. U mnogim duhovnim pokretima pa i religijama to se predstavlja kao vrhunac prosvjetljenja i cilj kojem je potrebno težiti.

Sinkronicitet u tom stanju igra ulogu putokaza. Ne radi se o razgovoru niti pokretanju komunikacije, već samo i prihvaćanju znakova. Osoba u toj fazi daje mnogo veću težinu sinkronicitetu nego drugim načinima komunikacije s ljudima i okolinom. To je zato jer intuitivno doživljava višu inteligenciju prirode kao živu i aktivnu. I što god ta inteligencija donese pred nas, to se prihvaća kao dar ili naputak.

Proricanje budućnosti je besmisleno jer ionako ćemo sve prihvatiti. Pomoć je nepotrebna jer smo mirni i zadovoljni. Nikakva kontrola nije potrebna jer ima netko pametniji da se pobrine za sve, pa se mi uopće ne moramo zamajavati s tim.

Sinkronicitet je dakle po prvi puta nakon žrtve i kontrole prihvaćen kao dio života u cjelini, a ne kao neka proteza ili slamka spasa za nas same.


Stvaralačka duhovnost

I konačno, viši aktivni obrazac naziva se stvaralačka duhovnost.

Vidjeli smo do sada da žrtva ne može promijeniti ništa; kontrolorka želi promijeniti sve, a ona/j koji prihvaća nema potrebe mijenjati nešto čime upravlja netko pametniji od nje/ga.

Što donosi stvaralačka duhovnost? Pa, moram priznati da je to malo teže opisati nego prethodna tri obrasca. Prije svega, čini se da je stvaralačka duhovnost IZLAZAK iz svakog obrasca. Radi se o hodanju nepoznatim putem na kojem je moguće doslovno sve.

Ako bih morao stvaralačku duhovnost opisati u okvirima potreba i namjera, pada mi na um ona poznata "molitva": "Bože daj mi snage da promijenim ono što mogu promijeniti, da prihvatim ono što ne mogu promijeniti, te da razlikujem jedno od drugog!"

Osoba na putu stvaralačke duhovnost zna tu razliku. Ona ju osjeća u sebi i oko sebe. Dio je velikog procesa stvaranja, ali ne kao list kojeg nosi nešto veće i pametnije od nje, već kao suradnik/ca u velikom planu. Zapravo, najbolji naziv bi bio SUSTVARATELJ/ICA.

Da biste bili dio nečeg, morate sudjelovati i pridonjeti svojim vlastitim sposobnostima, Dakle, ne kontrolirate, ali odlučujete. Od vaših odluka ovisi mogo toga, iako postoje stvari u kojima jednostavno prihvaćate i služite.

Psihološki problemi žrtve i kontrole su iza vas. Osjećaj pripadnosti i doživljaj apsolutnog je prisutan jednako kao i kod prihvaćanja. Ipak, prisutan je i element aktivnosti i stvaralaštva.

I, zapravo, tek tu, na tom mjestu na površinu dolazi najveća vrijednost sinkroniciteta! Ne samo da se radi o putokazima i smjernicama, već se radi o aktivnoj komunikaciji. Postavljanju pitanja i prilagođavanju svojih postupaka prema dobivenim odgovorima.

Nema ni traga znatiželje i želje za znanjem o budućnosti – ona će ionako biti sukladna našim djelima sada. Kontroliranje je nepotrebno budući da smo ionako savršeno zaštićeni od strane više inteligenicje.

Život, međutim, kao i njegov smisao i svrha koji se nalazi u širenju sreće, stalno donosi nove stvari. I sudjelovanje u tome svojim putnim potencijalom jednostavno zahtjeva rad na sinkronicitetu. Ako bi se oglušili o to, to bi bilo kao da nekome – nekome vrlo vrlo važnom – poklopite slušalicu ili uskratite svoju e-mail adresu.

Taj netko vas neće kontrolirati ni nadzirati – niti vi njega. Ali, ćete vrlo rado poslušati što vam ima za reći u trenucima odluka, a ponekad i samo tek toliko, da vam kaže "Bok, kako si? Kako ide?" i na taj način vam izrazi svoje poštovanje i ljubav.


Gdje ste vi?

Mjesto gdje se vi nalazite u odnosu na ta četiri obrasca ponašanja odredit će i vaš odnos prema sinkronicitetu. Nemojte, međutim, pokušati odrediti jasnu granicu između svakog od ta četiri načina ponašanja. Ne radi se o tome da se jednog dana nalazite u poziciji kontrole, a drugog u poziciji prihvaćanja. Mnogo češće se te situacije izmjenjuju. Prelazimo iz jednog u drugo stanje naizmjenice, postupno rastući prema stvaralačkoj duhovnosti.

Razumijevanje tog procesa je važno i pomaže u bržem napredovanju, baš kao i uporaba sinkroniciteta. Upravo zbog toga i dalje radim na tome te pišem knjige poput Sinkrolaba. Također, radimo na razvijanju SoulNeta. Kao što znate taj internetski generator sinkroniciteta je već star preko deset godina. Uskoro će, nadam se, doživjeti svoju reviziju i pojaviti se u sasvim novom ruhu.

Jasno mi je da mnogi upotrebljavaju sinkronicitet na mnogo nižoj razini nego bi trebalo, a ponekad i iz pogrešneih razloga. No, međutim, to nije razlog da se takvo znanje uskrati onima koji ponekad, možda često, žive na razini prihvaćanja ili stvaralačke duhovnosti.

Labirinti kao obrasci kozmičkih zakona iznimno su važni upravo u razdoblju koje dolazi. Rad s njima – između ostalog i sinkronistični rad sa SINKROLABOM – mogao bi biti bitan dio stvaranja novoga svijeta.

Nalazimo se pred razdobljem u kojem će se mnogo toga promijeniti, barem za neke. Stvaranje novoga svijeta zahtijevat će znanja i podršku kako sinkroniciteta (više intelitencije), tako i labirinata kao posebnih i vrlo vrijednih ključeva stvaranja.

Kao što sam spomenuo o tome pišem u svojoj novoj knjizi pod naslovom "Razdvajanje svijetova" a koja će govoriti o fascinantnim mogućnostima koje nas očekuju u razdoblju između 2012. i 2021. godine. Ali, o tome najesen.

U međuvremenu, želim vam dobru zabavu sa Sinkrolabom. Iskoristite dobro novi sinkronistički alat koji vam može olakšati put do stvaralačke duhovnosti, a ako ste već tamo, pružiti vam siguran i lak dostup do više inteligencije s kojom ste, nadam se, vrlo bliski.

Zahvaljujem na pažnji i želim vam sreću i podršku na vašem putu!