Duhovna abeceda uspjeha

Povodom izlaska knjige Robina Sharme "Otkrijte svoju sudbinu", Adrian (u Zagrebu) i Aleksandra (u Rijeci i Karlovcu), održali su sasvim posebna i vrlo nadahnuta predavanja o abecedi uspjeha. Ispod desetminutnog videa s isječcima predavanja u Zagrebu, nalazi se cjeloviti prijepis predavanja.

Duhovna abeceda uspjeha


Večeras ću vam govoriti o nečemu što nazivam "duhovna abeceda uspjeha".

Danas na tržištu knjiga iz područja samopomoći, a jednako tako i u drugim medijima, svjedočimo pravoj najezdi naputaka i savjeta o tome kako biti uspješan, ne samo u poslovanju već i općenito u životu. Neki od tih savjeta su doista dobri i na mjestu, ali neki baš i nisu. Pročitao sam niz knjiga o tome, slušao razne ljude i njihova iskustva, međutim, na posljetku sam shvatio da imam neko svoje mišljenje o svemu što čujem, te da se oslanjam upravo na njega kad procjenjujem što je vrijedno, a što nije.

Pripremajući se za ovo predavanje, upravo sam na ovom mjestu shvatio da je to i najvažnije; da imam zadaću iznijeti svoje mišljenje o tako velikom i bitnom, a opet neuhvatljivom pojmu, kao što je uspjeh.

No, tu sam odmah i zastao, jer sam se sasvim opravdano zapitao da li ja uopće mogu i smijem govoriti o uspjehu? Očigledno je da takvo pravo može imati samo uspješan čovjek. Samo uspješan može imati dovoljno autoriteta da stane iza svojih riječi.

I tu sam se, moram priznati, malo zamislio. Jesam li ja uspješan čovjek? Smijem li ja stati pred druge ljude i govoriti im o uspjehu, pa čak ih i napućivati što da rade da bi bili uspješni?

Srećom, na moje zadovoljstvo, razmišljanje je bilo kratko! Zapravo i nisam imao mnogo sumnji ni kolebanja. Sjeo sam, pogledao unutar sebe i pokušao pronaći odgovor koji se zapravo vrlo brzo pojavio u obliku osjećaja sreće. Pa sam odmah pomislio: 'ako sam sretan, onda mora biti da sam i uspješan'!

I doista, eto, smatram se uspješnim čovjekom, bez obzira na to što po nekim vanjskim standardima, posebice onim materijalnim, ili pak onim koji se tiču slave ili utjecaja, taj uspjeh nije naročito blistav. Meni, međutim, on je ne samo dovoljan, već i blještav – ispunjava me u potpunosti. A taj osjećaj ispunjenja – osjećaj da sam točno na onom mjestu na kojem moram biti, da radim dobar i koristan posao, da na neki način ispunjavam neku višu svrhu i smisao svoga života; taj osjećaj me čini uspješnim. Zbog njega sam zapravo, na posljetku, i skupio hrabrosti i stao večeras pred vas s namjerom da vam pričam o uspjehu.

I, kao što ćete vidjeti, kako god priča o uspjehu izgledala; kako god vijugav bio put do njega, na kraju će se pokazati da on vodi do tog istog osjećaja ispunjenja. Ako to ne čini, onda ste negdje skrenuli – izgubili ste put uspjeha i počeli koračati nekim stranputicama.

I to bismo mogli nazvati slovom A u abecedi uspjeha: shvaćanje da uspjeh nije uspjeh, ako ne stvara osjećaj unutarnjeg ispunjenja i sreće. Ako u vašim postignućnima nema vašeg zadovoljstva, onda to i nisu neka postignuća – to su samo obavljeni poslovi, održani rokovi, ispunjena očekivanja, često ne vaša, već tuđa...

Večerašnje predavanje nazvao sam "Duhovna abeceda uspjeha" i to s razlogom. Volio bih se držati tog naslova i iznijeti vam doista abecedu – temelje onog što se nalazi iza pojma uspjeh. Ovo "duhovno" u naslovu bi možda nekome moglo izgledati neobično. Međutim, pod tim smatram ono što je unutarnje, više oslonjeno na srce i dušu, koji bi ljudima trebali biti iznad i ispred materijalnih stvari, iako znamo da često nisu, te da se često žrtvuju upravo u ime uspjeha.

Odabirom takvog naslova – "duhovna abeceda uspjeha" želio sam odmah, isprve, reći da ta žrtva nije potrebna, odnosno da se uspjeh ne samo može, nego i mora zasnivati na drugačijim načelima.

Čitajući mnogobrojne knjige i članke o uspjehu primijetio sam jednu osnovnu nedosljednost. Velik broj njih pristupa uspjehu kao pojmu kojeg svatko razumije. Govori se o uspješnosti kao o nečemu o čemu svi znamo sve i što nije potrebno definirati – kao o nekom poznatom pojmu. A meni se ponekad čini da bismo bolje shvaćali neku riječ iz jezika afričkih bušmana, nego tu jednostavnu, svakodnevnu i zlorabljenu riječ – uspjeh!

Iskustvo u radu s ljudima mi je ukazalo da razni ljudi imaju različita, ponekad čak i oprečna stajališta o tome što znači biti uspješan. Radi se zapravo o nečem prilično neodređenom; o nečem što zahtijeva temeljito promišljanje i vrlo je daleko od opće prihvaćenog znanja.

Doduše, ako uspjehu dodamo neki pridjev, onda su stvari mnogo lakše. Recimo, izraz "financijski uspjeh" znači da ste imućni, da imate novaca. "Politički uspjeh" znači da ste dobili na izborima ili ste zauzeli vrlo utjecajnu društvenu poziciju.

Ali, to su zapravo rijetki slučajevi koliko-toliko jasnog razumijevanja pojma uspjeh. Primjerice, čak i nešto toliko svakodnevno kao što je "poslovni uspjeh" može biti različito shvaćeno.

Ako je cilj vašeg poslovanja samo stjecanje materijalnih dobara, onda ćete poslovni uspjeh poistovjetiti s financijskim i tu priča o razumijevanju završava. Ali, što ako ste odabrali raditi posao koji volite? Ne samo zato jer je unosan, već zato jer vam se sviđa raditi baš to?

Ili, što ako u svom poslu vidite neku višu svrhu, primjerice, ostvarenje neke ideje, pomoći ljudima, prenosa znanja, korištenja zelenih energija...? Nije li moguće da u takvim slučajevima poslovni uspjeh ne bude identičan financijskom? Vi ste poslovne ciljeve ostvarili, ali eto, financijski rezultati nisu takvi kakvi bi bili da ste bankar, burzovni investitor ili medijski magnat. Da li to znači da su ljudi koji rade ono što vole, pa makar to značilo da nemaju toliko sredstava na svom računu, manje uspješni od onih bogatijih?

Društveni standardi uspjeha uglavnom podrazumijevaju bogatstvo, moć i slavu. Ako netko uspjehu pristupa samo s tog stajališta – a to se upravo događa u knjigama i člancima koje pojam uspjeha ne pokušavaju odrediti prema mjeri čovjeka, već ga uzimaju zdravo za gotovo, kao neku vrstu općeg znanja – takav nas, dakle, možda može snabdjeti mnogobrojnim savjetima o tome kako to postići. Rezultat nije siguran, ali kao i kod svega drugog u životu, postoje tehnike koje se mogu naučiti, svladati i primijeniti. Njihov rezultat može biti odgovarajući društvenim standardima, ali meni se čini da to ni u kom slučaju ne možemo nazvati uspjehom. Sudeći po osobnoj sreći, zdravlju i stanju takvih ljudi, prije će biti da se radi o neznanju, o pogrešnim ciljevima, o izgubljenom vremenu i promašenom smislu.

Zato priča o uspjehu mora početi od dubljeg promišljanja i određivanja što zapravo znači biti uspješan? I, još konkretnije, svatko od nas se mora zapitati što za MENE, OSOBNO, znači uspjeh?

Odgovori na ta pitanja su B duhovne abecede uspjeha. Slovo A je, kao što se sjećate, bila spoznaja da nema uspjeha bez osjećaja unutarnjeg zadovoljstva, bez sreće i ispunjenja. To je početak; temelj na kojem se gradi.

Prvi red cigli naše kuće uspjeha, B u duhovnoj abecedi, je vlastito određivanje mjerila kojim ćemo mjeriti svoju uspješnost. To mogu biti i društveni standardi, ali upozoravam vas – oni su često zavodljivi i okreću se protiv onog tko im teži, te često postaju njegovi vlasnici, umjesto da je obrnuto.

Početkom devedesetih godina, moja partnerica Aleksandra i ja, odlučili smo osnovati Dvostruku dugu, nakladničku kuću preko koje ćemo objavljivati knjige koje smo smatrali vrijednima. Krenulo je dobro i nakon nekog vremena smo se po prvi put našli na raskrsnici. Trebalo je odlučiti hoćemo li svoje poslovanje proširiti i na druge knjige – one koje nam nisu bile toliko pri srcu, ali koje bi se dobro prodavale. Odlučili smo ostati pri onome što volimo. Zatim smo ubrzo bili u dilemi oko proširenja poslovanja na knjižare, na investicije u prostor, na proširenje asortimana na papirnicu, izdavanje udžbenika... Sve smo to odbacili. Naši kolege, koji su počeli sa svojim poduzećima u isto vrijeme, slijedili su zov biznisa. Danas neki od njih imaju lance knjižara i definitivno su bogatiji od Dvostruke duge. Međutim, mi smo ostali vjerni sebi. I u okvirima u kojima se želimo kretati, mi smo iznimno uspješni.

Nisam vam ovo ispričao zato da bih istaknuo samo vrijednost ideje, koja bi se mogla smatrati romantičnim atavizmom, neprimjerenim za današnji grubi poslovni svijet. Vratit ću se na pitanje smisla posla kojeg obavljate, ali sada sam zapravo želio ukazati na naš vlastiti metar kojeg smo upotrijebili prilikom određivanja naše uspješnosti.

Zapravo, bilo ih je nekoliko, ali poradi primjera, jedan od njih je bilo vrijeme koje bismo morali posvetiti poslovima koji nas ne privlače. Ovako, sa smanjenim opterećenjem, mogli smo držati predavanja, radionice, seminare – raditi ono što smo radili dobro i što nam je pružalo zadoovljstvo.

Unutar svega toga, meni je osobno bilo stalo do vremena kojeg ću imati za pisanje. Da sam se potpuno bacio u posao, tog vremena ne bi bilo. Danas se mogu pohvaliti upravo fantastičnim godišnjim "radnim vremenom" unutar kojeg šest mjeseci mogu posvetiti pisanju, a šest radu s ljudima. Meni nije potrebno ništa više od toga. I što je najvažnije, nikakvom količinom novca ne bih mogao kupiti tako nešto. I kad to usporedim s ljudima koji su "uspješni" prema važećim društvenim obrascima, mnogo bogatiji i utjecajniji od mene, mislim da je pitanje prave uspješnosti sasvim na mjestu.

Dakle, B u duhovnoj abecedi uspjeha je određivanje vlastitog mjerila. To može biti i novac ali najčešće neće biti, jer kao što znate, novac je lažno božanstvo. Preporučujem da usmjerite svoju pozornost na bitnije mjere, kao što su energija ili, još bolje, vrijeme.

Ako tako učinite, ako novac ne postane cilj, nego sredstvo, vrlo brzo ćete primijetiti da novac slijedi upravo ove dvije stvari: energiju i vrijeme. Ako ste uspješni u njima, ako dakle imate mnogo energije i dovoljno vremena, novac zasigurno neće biti problem.

Slovo C u duhovnoj abecedi uspjeha je investiranje u sebe. Upravo je začudno kako mnogo savjeta o uspjehu jednostavno preskače činjenicu da svaki uspjeh mora imati svog nositelja – nekog tko je SPOSOBAN uspjeti.

Ne možete uliti litru vode u čašu od dva decilitra. U nju stane samo toliko vode, a sve ostalo se prolijeva.

I koliko god to zvučalo naizgled grubo, činjenica je da mnogi ljudi, u ovom trenutku, jednostavno nisu sposobni uspjeti. Njihov kapacitet za primanje je premalen. Dobra vijest je da se taj kapacitet uvijek može proširiti. Samo, potrebno je na tome raditi.

Kad kažem "kapacitet za primanje uspjeha" mislim na sposobnost otvaranja novim doživljajima. Čak i više, mislim doslovce na sposobnost stvaranja novih neuronskih veza i puteva u našem živčanom sustavu.

Jedna od najvećih prepreka uspjehu je uvjerenje da smo odrasli, a to znači da nema više mjesta razvoju. Ako zavirite u životopise stvarno uspješnih ljudi, vrlo brzo ćete uočiti da je većina njih zadržala zdravu životnu radoznalost, pa čak i neku vrst dječjeg pogleda na svijet u kojem uvijek ima nešto novo i zanimljivo za naučiti.

Poznato je da se razvoj inteligencije ne mora završiti s punoljetnošću, te da se određene sposobnosti mogu razvijati u starijoj dobi, cijeloga života.

I vidite, upravo u tom, općem stavu učenja i razvoja nalazi se slovo C abecede uspjeha.

Vi niste dovršena tvorevina. Vi ste proces. Pogrešno je gledati na sebe kao na sklupturu koja je isklesana u kamenu. I naš duh, pa čak i naše tijelo, mnogo su više nalik rijeci koja teče, a manje smrznutom kipu.

Pa dozvolite onda toj struji da poteče kroz vas! Nemojte biti među onima koji misle da su s dvadeset i pet godina sve naučili što moraju znati o životu. Ima i previše takvih, koji, kako se kaže, umru u dvadesetima, a budu pokopani u osamdesetima. Nemojte biti među njima. Vaš život može biti sasvim drugačiji. On može biti uspješan.

Kad govorim o učenju, zapravo i ne mislim toliko na obrazovanje. Naravno, i to je dio uspješnog življenja. Više, međutim, mislim na razvoj određenih vještina, onih koje čak i nisu izravno vezane uz vaš posao ili bilo koju konkretniju svrhu. Mislim na one aktivnosti koje ljudi često rade kao hobi, ni ne znajući koliko su one važne u povećanju kapaciteta za uspjeh.

Evo, dat ću vam dva svoja primjera.

Uvijek su me fascinirale vještine koje su zahtijevale razvoj ili vježbanje sposobnosti, a ponekad čak i dijelova tijela, za koje nisam ni znao da postoje.

Vjerovatno vas čudi ova izjava o "dijelovima tijela za koje ne znate da postoje", ali vjerujte mi, ima skupina mišića koji su dio vas, a koje nikad svjesno ne upotrebljavate. Iz njih se mogu razviti začuđujuće vještine.

Prije nekoliko godina sam prvi put došao u dodir s australskim instrumentom zvanim didgeridoo. Fascinirao me njegov zvuk, pa sam odlučio naučiti ga svirati.

Trebalo mi je neko vrijeme da dobijem pravi, vibrirajući "dron" iz njega. Međutim, uskoro sam shvatio da ću za pravo sviranje tog instrumenta morati naučiti jednu posebnu tehniku disanja koje se zove "cirkularno diasnje". Ukratko, trebate naučiti udahnuti zrak kroz nos dok vam struja zraka još uvijek izlazi kroz usta.

Zvuči nemoguće, zar ne? E, pa, nije! Poslušajte. Rukom ću vam dati znak kad udišem, a primijetit ćete da se vibracija didgeridooa ne prekida – dakle struja zraka izlazi kroz usta, dok druga struja ulazi kroz nos i ja tako nastavljam disati.

Zgodno, zar ne? :-)

Kasnije su došla još neka iznenađenja. Nedavno sam bio na radionici našeg napoznatijeg didgeridoo svirača, Dubravka Lapainea, koji mi je pokazao prava čuda na ovom instrumentu. Također stvari koje sam smatrao nemogućim. Iako će mi trebati mjeseci, a možda i godine, da naučeno nekako uklopim u svoje sviruckanje, ipak to već pomalo činim – uživajući u tome!

Iako izgleda nepovezano s pojmom uspjeha, razvijanje uspavanih sposobnosti je ključan dio u povećanju kapaciteta primanja novih stvari. Uspjeh je uvijek nešto novo – postizanje onog što nemate, zar ne? Da biste bili spremni to primiti, morate se proširiti.


Iako jako cijenim životnost i radost koje proizlaze iz novih vještina, ipak moram napomenuti da je najbolji način osobnog proširivanja za kojeg znam tehnika integralne meditacije – tehnima kojom možete postići unutarnji mir i stanje potpune spremnosti i otvorenosti za nova iskustva. Stoga to i toplo preporučujem.

Dakle, naš C u duhovnoj abecedi uspjeha odnosi se na proširivanje sposobnosti nositelja uspjeha, dakle vas.

aaaa


I na posljetku, posljednji od temelja, slovo D, odnosi se na pronalazak više svrhe i smisla u onom što radite.

Vjerujem da je mnogim žrtvama stadardne predstave o uspjehu neobično razmišljati o smislu kao nekom činitelju. Osim, naravno, ako na smisao ne gledamo kao na zadovoljenje svojih osobnih potreba.

Međutim, mudri znaju da slovo A, osjećaj ispunjenja, nikad neće biti prisutan ako našim životom ne vladaju suosjećanje, ljubav, pomoć drugima – i sve one plemenite vrijednosti za koje nema mjesta u suvremenom trčanju za novcem, slavom i moći.

Stoga je potraga za višom svrhom posla kojeg obavljate, a i svog vlastitog života, više nego neophodna za stvarni uspjeh.

Ispričao sam vam o tome kako nas je u Dvostrukoj dugi vodila ideja, a ne želja za zaradom. Širenje znanja o životu postala je misija naše nakladničke kuće. Moram priznati da je to i moja osobna misja. Slijedeći upravo nju uspjeli smo otvoriti Centar za neokulturu, Duhovnu akademiju, kako je zovemo – jedno od rijetkih mjesta u regiji, pa i šire, koje se koristi samo za predavanja, studije različitog znanja o čovjeku, svijesti i životu... Radi se o objektu koji je sada narastao do 1500 kvadratnih metara. Naravno, i njega je trebalo platiti, a to znači da nam je bio potreban novac. Potreban nam je i sada, kad ga treba održavati i učiniti živim i plodonosnim.

Međutim, vidite, uz osjećaj smisla i ispunjenosti koji je takav smjer kretanja stvorio u nama, dogodilo se nešto vrlo zanimljivo. Iako se ne možemo pohvaliti velikom količinom novca – možemo se pohvaliti činjenicom da novac nekako uvijek pronađe način da se pojavi kad zatreba, gotovo uvijek u pravo vrijeme.

Nekako, ako slijedite ova osnovna načela duhovnog uspjeha, kao da se svemir uvijek "uroti" i posloži događaje tako da budu povoljni. Mnogo puta sam u svom životu provjerio i potvrdio ovo načelo.

Večeras ću vam ga ispričati u obliku jedne priče, jedne od najljepših mudrih priča koje znam, a s kojom želim završiti današnje izlaganje o duhovnoj abecedi uspjeha.

Priča dolazi iz Indije, a govori o dvije boginje koje prate svakog čovjeka.

U svakom od nas nalaze se dvije sestre, boginje koje se natječu za našu pozornost. Jedna, koja se odaziva na ime Mudrost, skromna je i osjetljiva. Druga, poznata kao Bogatstvo, ljubomorna je i bahata. Ako slijediš prekrasnu ali divlju boginju Bogatstvo, ona će znati da te posjeduje. Bahata kakva jest, okrenut će ti leđa, dajući ti samo mrvice sa svoga stola, samo dijeliće sebe. Nikad dovoljno, nikad potpuno, uvijek samo toliko da rasplamsa tvoju žudnju i održava je takvom zauvijek.

U isto vrijeme, njenu sestru Mudrost, osjetljivu i plahu, povrijedit će nedostatak tvoje pažnje. Tužna, plakat će u samoći, a tebe pustiti da sam hodaš putem kojeg si odabrao. Znaj da, ako tako činiš, ni jedna od njih nikada neće biti tvoja.

Ali, ako slijediš pomalo stidljivu boginju Mudrost, ako pokušaš razumjeti njenu čarobnu i skrivenu ljepotu, ona će procvasti zbog tvoje pažnje! Njeno će lice zasjati a ona će ti se predati potpuno; cijela i bez ostatka.

Neće proći mnogo vremena, a ljubomorna će boginja Bogatstvo pozelenjeti od zavisti. Učinit će bilo što ne bi li ukrala tvoju ljubav i odvojila te od svoje sestre Mudrosti. Obasipat će te silnim darovima i dat će ti cijelu sebe ne bi li tako osigurala mjesto u tvom srcu.

Znaj da, ako tako činiš, imat ćeš i jednu i drugu zauvijek.

Nadam se da ćete slijediti boginju Mudrosti i tako osigurati sve njene darove, kao i darove njene sestre Bogatstva.

Bilo mi je iznimno drago večeras pričati o duhovnoj abecedi uspjeha! Hvala vam na pozornosti!

abeceda_alex_04


A, B, C i D uspjeha


A = spoznaja da je osjećaj ispunjenja i sreće konačni kriterij uspjeha

B = osobna, konkretna definicija uspjeha, mjerilo uspjeha

C = investicija u sebe, u nositelja uspjeha

D = viša svrha i smisao života

Oživite dušu

Predavanje održano u Zagrebu, 12.02.2010., povodom izlaska knjige dr. Deepaka Chopre: "Iscijelite tijelo, oživite dušu"

U knjizi povodom čijeg izlaska u Hrvatskoj smo se danas okupili pronaći ćete mnoge vrijedne, mudre i praktične misli. Također, ona obiluje i praktičnim napucima koje ćete zasigurno znati dobro upotrijebiti.

Njena glavna poruka odnosi se na odnos tijela, našeg materijalnog izraza, i duše, našeg, nazovimo to tako za početak, nematerijalnog dijela.

Još uvijek, usprkos mnogobrojnim idejama o kojima se sada sluša sa svih strana, glavna struja znanosti i medicine drži se zastarjelog modela tijela-stroja. U tom modelu - u kojeg, što je najbitnije, i dalje vjeruje velika većina ljudi - tijelo je skup mehanički povezanih organa i stanica, koje ponekad djeluju zdravo i usklađeno, a ponekad i ne. U ovom drugom slučaju, zadaća ozdravitelja bila bi "popravak" pokvarenog stroja.

Ovaj model malo ili nimalo ne obraća pozornost na ne-materijalne vidove našega života, na naše misli, osjećaje, raspoloženja... a o duši uopće ne razmišlja, prepuštajući ju području filozofije i religije.

Na taj način se izražava osnovni rascjep u našem svjetonazoru, u našem poimanju svijeta i sebe u njemu. Taj rascjep je vrlo star – star je kao i naša kultura, naša civilizacija – nekoliko tisuća godina. Do vrhunca je doveden u posljednjih nekoliko stoljeća, što naravno koincidira s razvojem znanosti i tehnologije.

Na neki način, postavke o povezanosti duha i materije, tijela i duše, suvremenim su se znastvenicima do nedavno činile poput znanstvenog svetogrđa – podsjećajući ih na povratak u davna vremena praznovjerja, nesigurnosti i neke vrste čarolije s kojom oni ne žele imati nikakvoga posla.

Srećom, situacija se sve više i više mijenja. Duh/tijelo medicina je na vratima, možda ne još u službenim medicinskim ustanovama, ali je sasvim sigurno ušla u kolektivni mem, u obrazac svijesti kojega dijeli sve više i više ljudi.

Naša predznanstvena prošlost je zasigurno bila puna neosnovanih vjerovanja, legendi i mitova koje su ljudi smatrali istinitim čak i iznad njihove simbolike. Neznanje, nerazumijevanje i, to se mora reći, neobrazovanje, pogodovali su širenju pogrešnih zamisli. To sigurno nije stanje u koje se želimo vratiti.

Međutim, isto tako smo svjesni da tehnologizirani pristup ljudskome zdravlju i općem blagostanju zasigurno nije cjelovit, te da sam po sebi stvara mnogobrojne bolesti i opću neravnotežu. Očigledno je da se pozitvne spoznaje suvremene znanosti i medicine moraju nadopuniti znanjima o "duši unutar stroja" – o onome po čemu smo svi mi ljudi, svjesna bića, pa čak se možda može reći i duhovna bića.

Psihosomatska medicina je otvorila put do spoznaja o povezanosti između duha i tijela. Mnogobrojna znanja s istoka, znanja koja možemo nazvati duhovnima, pokazala su veliku snagu koju svijest ima u stvaranju našega zdravlja i općenito našega života. Istraživanja s rubnih područja znanosti pridonijela su povećanju svjesnosti o drugim mogućnostima. Sve to je sada prisutno oko nas, u obliku knjiga, zamisli, učenja, pa čak često i konkretnih tehnika.

Vjerujem da će tek budućnost, ne predaleka, već ona koja neposredno slijedi nakon završetka ovih godina krize u kojima se čovječanstvo našlo, pokazati što je od svega toga ispravno, što djeluje, a što ne. Također sam uvjeren da će i mehanizmi tog djelovanja, dakle ozdravljivanja i stvaranja ravnoteže, sve više i više biti jasniji, a to znači da će se iz njih izlučivati sve konkretnije i praktičnije tehnike.

Veselim se tom vremenu u kojem će se katastrofalne postavke navodnih liječnika, njihovo ponašanje i stav promijeniti. Jer, onako kako zdravstvo izgleda danas, doista je bolje da s njim nemate posla – sigurno ćete se razboljeti! Veselim se promatranju tog procesa jer će on zasigurno donijeti mnogo dobra pojedincima, cijelom čovječanstvu i, što je najvažnije, cijeloj zajednici života na ovom planetu.

Večeras vam želim govoriti o duši, što je ona, kakva je i gdje je. Radi se o sasvim duhovnoj temi, naizgled nepovezanoj sa tijelom. Međutim, budućnost o kojoj sam govorio donijet će pravo razumijevanje važnosti duše u zdravlju tijela. Iako je, dakle, ova tema pomalo apstraktna, predstavlja osnovu razumijevanja novog pristupa zdravlju.

Pokušat ću vam predstaviti mogućnosti koje su pred nama (taj dio odbija službene znanstvenike i liječnike jer im se još uvijek čini preuzetan i neosnovan), ali ću također ukazati i na neke stranputice kojima je takozvana alternativa već sada krenula i koje su također suprotne zakonitostima duše (tu ću možda i razočarati one koji su sve svoje nade usmjerili u tom smjeru te usrdno vjeruju u spas i rješenje svih svojih problema).

Najprije bih želio da razjasnimo neke nazive, ako ništa drugo za potrebe ovog predavanja, tako da se bolje razumijemo (naime, razni ljudi na razne načine tumače pojedine riječi – što je u redu; samo se moramo dogovoriti oko toga što je što, tako da izbjegnemo nesporazume). Vjerujem, međutim, da će vam i inače koristiti razlikovanje između pojedinih pojmova te razumijevanje njihovog međusobnog odnosa.

    tijelo

    duh

    osobnost

    duša

    viša inteligencija, božanskost, kozmička duša

    svijest, stanje svijesti

    svjesnost


Mnogi od tih pojmova su isprepleteni i međusobno uvjetovani. Razumijevanje njihovog odnosa pomoći će nam da se snađemo unutar cjeline vlastitog života.

Tijelo je naš materijalni izraz. To je dio nas koji se nalazi u materijalnom svijetu – sačinjeno je od materijalnih stanica, molekula i atoma. Naravno, ti njegovi osnovni dijelovi su načinjeni od energije i raznih pobuđenja osnovnih energetskih polja, pa se u konačnici može reći da je i tijelo načinjeno od energije. Međutim, naš tjelesni dio dostupan je osjetilima, ne samo našim, nego i drugih materijalnih stvorenja, može se vidjeti, opipati, namirisati... Također, kad se nešto poremeti na toj razini, onda mi u cjelini osjećamo posljedice – naše cjelokupno postojanje je ugroženo. Zbog toga ne smijemo odbacivati važnost tijela. Bez njega ne bismo bilo tako ukorijenjeni, tako urasli u svijet i veliko je pitanje da li bismo uopće mogli u potpunosti ga doživljavati. Težnja k ne-materijalnosti, bez-tjelesnosti koja je česta kod duhovnjaka, pa i religioznih ljudi, ukazuje na nerazumijevanje prave prirode stvarnosti koja predstavlja cjelinu.

Duh je naš nematerijalni dio. U njega ubrajamo sve naše unutarnje doživljaje, naše mentalne i osjećajne aktivnosti. Dakle, misli, raspoloženja, osjećaje, intelekt, zaključivanje, intuiciju, sintetično razumijevanje, osjećaj identiteta, dakle ego... sve to pripada području duha. Neki će reći da je duh samo popratna pojava materijalnog ustroja, dok će se drugi truditi dokazati da misli mogu putovati i bez tijela, baš kao i osjetila koja su sposobna spoznati stvarnost koja nije s nama u izravnom dodiru, i tome slično. No, danas će malo tko poreći vezu između duha i tijela – vezu koja ima izravne posljedice na zdravlje. Kao što je to lijepo rekao sam Chopra, sretne misli stvaraju sretne molekule! I obrnuto, naravno...

Osobnost je ono po čemu smo određeni kao jedinka. Osobnost obuhvaća i tijelo i duh. Očigledno je da se u tijelu razlikujemo, baš kao što se razlikujemo po karakteru, načinu na koji obrađujemo i prihvaćamo vanjske podražaje, svom sjećanju i iskustvu, te svim drugim značajkama duha. Kad kažemo "osobnost" mislimo na skup značajki koje nas razlikuju od drugih ljudi ili stvorenja. Te značajke su i tjelesne i duhovne.

Duša je naš najunutarnjiji dio, naša bit i izvorište. Teško ju je opisati riječima, budući da sve značajke koje bismo joj pripisali podsjećaju na značajke osobnosti. Zbog toga mudri ljudi izbjegavaju riječi poput "lijepa duša", "duboka duša", napredna ili zrela, plitka ili naivna, gruba, bezosjećajna... Ti pridjevi pripadaju osobnosti, a ne duši. Možda bi izrazi poput vječna, neograničena ili apsolutna bolje pristajali duši, ako pri tom imamo na umu da su i oni samo pojmovi koje razumijemo na svoj način, na način osobnosti, već prema svojim mogućnostima.

Viša inteligencija, božanskost, kozmička duša – to su nazivi kojima često opisujemo nešto što je veće od nas samih, nešto čemu čak i naša duša pripada kao maleni djelić. Ako smo imali problem prigodom opisivanja duše, taj isti, samo mnogo veći imamo prigodom opisivanja kozmičke duše. Neki će tome pripisati nepostojanje ili nedokazivost, a neki će vrlo lako s tim izrazom povezati svoje poimanje Boga.

Svijest je također poprilično zakučast naziv. Mogli bismo ju neoprezno pomiješati sa spoznajom, iako je ona u osnovi spoznaje. Dakle, svijest nije samo svjesnost, već predstavlja i osnovu, tlo na kojem svjesnost raste. Možda nam može pomoći izraz stanje svijesti. Njega bismo mogli odrediti kao način na koji doživljavamo stvarnost. Svijest dakle omogućava određeno iskustvo, doživljaj, a njeno stanje će odrediti kakav će taj doživljaj biti.

Svjesnost je područje u kojem se javlja neko iskustvo. Ili, možda bismo mogli govoriti o svjesnosti kao o usmjerenju svijesti na neko područje. Tako svijest može postati svjesna nečega, nekog objekta u materijalnom ili nematerijalnom svijetu. Tada govorimo o svjesnosti.

Svi ovi pojmovi se u stvarnosti isprepliću, odnosno preklapaju. Za zamisao o iscjeljenju, o životu u ravnoteži i zdravlju, važno je shvatiti da možemo djelovati samo na ono područje kojega smo svjesni! Ukoliko je naša svjesnost usmjerena samo na tijelo, to je mjesto s kojim možemo baratati. Ako proširimo svjesnost i na duh, odjednom imamo mnogo više prostora, načina, tehnika, metoda... I to je upravo ono što se događa danas, i što se događalo posljednjih dvadesetak godina u području duh/tijelo medicine, ali i cjelokupnog našeg pogleda na život, na ono što možemo postići i kako to možemo postići.

Danas smo, iz različitih knjiga i seminara, gotovo bomardirani tvrdnjama da su pred nama neograničene mogućnosti, da možemo ostvariti bilo koju želju ili namjeru, bilo koji cilj koji zacrtamo ispred sebe.

Međutim, da li je to doista istina? Da li – ako se recimo držimo područja zdravlja – možemo doista nanovo stvoriti svoje tijelo, promijeniti ga, tako da se izgradi po načelima zdravlja i ravnoteže? Teoretski, to možemo učiniti. Atomi i molekule našega tijela su u stalnoj promjeni – ni jedan atom koji je u vašem tijelu sada nije bio na tom mjestu prije deset godina, pa čak možda ni prije dvije godine. Materija tijela se mijenja, a što je to što ostaje? Obrasci, inteligencija, struktura... Dakle, ako bismo promijenili tu strukturu, te obrasce, promijenilo bi se i tijelo.

I ovdje duh/tijelo medicina, kao i duh/tijelo način života, dolazi do svog izražaja. Promjena obrazaca razmišljanja, osjećanja, ponašanja – mijenja okolnosti našega života, sve do tako grubih i čvrstih tvorevina kao što je naše vlastito tijelo.

No, međutim, što je s našom dušom? Kako se ona uklapa u taj sustav? Uzimamo li nju u obzir? I što je s višom inteligencijom? Jesmo li na nju zaboravili?

Pretpostavimo da razumijemo vezu između duha i materije. Ali, da li doista razumijemo vezu između duše i duha, između duše i tijela?

Koliko puta ste u životu izrekli rečenicu u kojoj ste spomenuli svoju dušu? Mojoj duši to ne odgovara", mogli biste reći. Ili, "moja duša te želi", ako ste romantični. Kad god spominjete dušu, zasigurno kažete da je ona vaša.

No, vidite, dolazimo sada do jedne od najvažnijih spoznaja o odnosu duše i osobnosti (tijela i duha): ne posjedujete vi dušu, već duša posjeduje vas!

Duša je umotana u osobnost – osobnost joj služi za doživljavanje vanjskoga svijeta. Sve što vi jeste, sve što mislite da jeste, vaše misli, osjećaji, ego, identitet – sve je to sredstvo kojim duša doživljava svijet.

Ako se vratimo na pitanje svjesnosti – baš kao što nam je proširenje svjesnosti na duh omogućilo cjelovitiji pristup samome sebe i životu, to isto se događa i sada, kada u naš vidokrug ulazi duša.

I da odmah napravimo i sljedeći korak, što je s kozmičkom dušom, s višom inteligencijom? Zar ne bi u svoje razmatranje doživljaja stvarnosti morali ubaciti i nju?

A ako to učinimo, što će se zapravo dogoditi s nama?

Oni koji su svjesni samo tijela, morat će najprije prihvatiti utjecaj duha. A oni koji danas misle da je duh, dakle naša osobnost, misli, želje i namjere jedina sila koja oblikuje naše tijelo i našu stvarnost, također će morati promijeniti mišljenje.

Naime, naša osobnost, a to je izvor naših želja i namjera, nije uvijek najpametnija. Postoje evolutivne sklonosti koje će osobnost protumačiti kao ugrožavajuće za sebe. Promjena obrazaca može biti bolna. To znači da i želje i namjere koje imate sada nisu možda najpametnije za vas. Svatko onaj tko vas uvjerava da ih sve možete ostvariti, prešutio vam je činjenicu da za vas možda i nije dobro da one budu ostvarene.

Ključ stvarne ravnoteže, koja je više od ostvarenja želja, koja je više čak i od pukog održavanja tijela, je stanje svijesti u kojem se stvarnost doživljava takva kakva jest – cjelovita, a ne djelomična. U ovom našem slučaju, to nije samo stvarnost duh/tijelo medicine, to je stvarnost duše i njenog kozmičkog doma.

Važno je osvijestiti postojanje tih dijelova nas, a ne samo se poistovjetiti s tijelom ili čak duhom, to jest osobnim željama i potrebama.

Ima jedna zgodna priča o tome kako Bušmani znaju gdje je voda, čak i za najveće suše. Babuni to mogu namirisati, a Bušmani znaju da babun, jednom kad u ruku uhvati ono što želi, to ne pušta. Pa ih hvataju u zamku. U šupljinu drveta im stave oraščiće, a rupa kroz koju babun uvuče ruku je dovoljna za ulaz, ali ne i za izlaz stisnute babunove šake! Babun toliko snažno ne želi pustiti ono što već ima, da sjedi tako satima, sve dok gotovo ne umre od žeđi. Kad više ne može izdržati, pušta i hitro trči prema vodi. Bušmani ga prate i tako iskoriste njegovu sposobnost u svoje svrhe.

Ali, bitno u priči je ova babunska potreba za zadržavanjem nečega u ruci. Nije to tako daleko od ljudske potrebe da imamo stvari i osjećaje, da ostvarujemo želje i potrebe, a pri tom ne vidimo da smo sami sebe zakočili.

Puštanje je ključ! Pre-puštanje je vrlo jednostavna vještina, a opet, možda jedna od onih koje se najteže uče, barem u današnje vrijeme.

To je tako stoga što osobnost uvijek nešto čini, a duša pušta da bude učinjeno!

I baš kao što tanahnije razine duha (misli, osjećaji, raspoloženja) mogu značajno pridonijeti zdravlju tijela, tako i tanahnije razine i posredne značajke duše, odnosno vještine srodne duši, mogu učiniti to isto, pa čak i više, jer nam sada na putu ne stoje potencijalno opasne igre osobnosti.

Konkretna primjena toga na područje bolesti nije moje područje interesa. Mislim da će vam ljudi poput Chopre i drugih to dobro objasniti.


Međutim, opća pitanja duše i načini njenog oživljavanja (ako je to uopće dobar izraz) – e, to me već privlači i tome sam zapravo posvetio cijeli život. Na osnovi svog iskustva i znanja koje sam sakupio mogu reći da postoji svrha u povezanosti neograničene duše i ograničene osobnosti. Ta svrha je u iskušavanju svijeta, točnije u stvaranju i širenju sreće.

Konačni motiv svakog našeg djelovanja uvjek će se svesti na sreću koju najprije doživljavamo mi, a zatim svi oko nas.

Nedavno sam naišao na malu razradu te svrhe (zahvaljujem Karen Bell na izvrsnoj razradi teme!) u kojoj je ona postala trostruka. Svidjela mi se toliko da ju moram podijeliti s vama.

Na engleskom, radi se o formuli 3E

Expirience

Expresion

Evolution

Kod nas bi to bilo 2I1R

Iskustvo

Izražavanje

Razvoj

Budući da te tri stvari izvrsno opisuju smisao povezivanja duše s osobnošću, smatram da je upravo to ono što moramo njegovati da bismo "oživjeli dušu".

Iskustvo – život je prepun različitih iskustava. Svako od njih prenosi puninu na svoj način. Traženje novih životnih iskustava, uživanje u njima, iznimno je važno za oživljavanje duše. Zatvaranje u obrasce čini suprotno. U životu su važne promjene kao i sretno iščekivanje novih doživljaja. Nemojte se pretvoriti u učmalu močvaru koja je svakoga dana ista. To nije dobro za vašu dušu. Budite otvoreni, spremni na nove doživljaje, pa makar to značilo da ih pronađete na poznatim mjestima. Svijet oko vas je mnogo bogatiji nego što vam se čini, a svakodnevne brige i obrasci nas sprečavaju da to vidimo. Otvorite se iskustvima. Vaša duša to želi – zato vas ima, zato vas je "unajmila". Obavite posao zbog kojeg ste nagrađeni životom! Omogućite duši ISKUSTVO.

Izražavanje – Izražavanje je važan dio iskustva. Njegova nadogradnja. Duša nije zadovoljna samo primanjem. Štoviše, ona je željna davanja budući da je to jedini način da proširi svoju sreću. Od vas, kao osobnosti u službi vječne duše, očekuje se da stvarate. Ne morate svi biti umjetnici – barem ne oni priznati, jer svi JESTE umjetnici, vjerovali vi u to ili ne – ali svi možete i morate stvarati. Duša oživljava kada kroz vas, svoju odjeću, svijetu ponudi svoje slike, fotografije, pisma, knjige, ukrase, kolače, predstave, događaje... bilo što, ali jedinstveno, vaše, baš onako kako vi to, jedinstveni kakvi jeste, doživljavate. I pri tom, duši uopće nije stalo do toga što će drugi misliti o tome, hoće li vas ocijeniti oduševljenjem ili odbacivanjem. Duši je važan proces stvaranja u kojem ste vi, njena osobnost, poslužili kao sredstvo za njenu vlastitu pojavu u materijalnom svijestu.

I na posljetku razvoj, evolucija. Usavršavanje je važno duši jer kroz usavršavanje dobivate dragocjena iskustava i poboljšavate svoje izražavanje. Ali, ne radi se samo o osobnoj evoluciji. Prisjetite se, osobnost je samo jedan dio onog što mi jesmo. Treba uzeti u obzir i širu evoluciju, veći plan, kozmički plan. Naša duša ponajviše oživljava kad mi, osobnost, njena odjeća, odlučimo sudjelovati u nekoj višoj svrsi, sudjelovati u kozmičkoj drami. Znači, naša zadaća je zapitati se da li naše djelatnosti služe samo nama, ili su dio nečeg većeg? Ne zaboravite da će upravo takve stvari oživiti dušu, a to znači da će imati izravan utjecaj na naše tijelo, na naše zdravlje i osjećaj ravnoteže. Znači, kozmički zakon je jasan: sudjeluj u evoluciji svemira i ti ćeš od toga imati najviše koristi.

Vidite, to su stvari u kojim današnji zagovornici "svih osobnih mogućnosti" griješe. Uvjeravajući nas da je moguće postići bilo što na osobnoj razini, ne uzimaju u obzir zakone kozmičke evolucije u kojima je osobnost samo sredstvo, nikako ne i središte iz kojeg sve nastaje.

I na taj način ruše svoj vlastiti temelj, budući da će osobnost koja ne slijedi kozmički razvoj ubrzo odumrijeti.

ozivite dusu da apk 02Sjećam se jednog video snimka o kojem govori i Chopra u knjizi, kojeg sam vidio prije dvadesetak godina i vrlo me se dojmio. Na njemu jedan mudar čovjek s istoka objašnjava pojam kozmičke evolucije i našeg sudjelovanja u tome. Jedan od slušatelja, zapadnjak, se diže i pita, da li je moguće okrenuti leđa kozmičkom planu? Ne sudjelovati u njemu, jer nas to ne zanima?

Odgovor je bio vrlo jasan – možemo. Kozmički plan ne treba nas, neku određenu osobnost. Ako nećemo mi, učinit će to netko drugi. Osobnost je pri tom potrošna roba. Kozmički plan je nedodirnut našim odlukama. Može se samo dogoditi da se odigra na nekom drugom mjestu, nekom drugom vremenu... a svemir ima mnogo mjesta i vremena, uopće ne treba nas...

Međutim, vidite, što se onda događa s našom dušom? Njena glavna svrha u zaogrtanju tom određenom osobnošću je sudjelovanje u kozmičkoj evoluciji. Ako je osobnost odlučila – što može učiniti – da u tome ne želi sudjelovati, u redu. Duša će uzeti drugu osobnost. A to, kao što znate se čini kroz proces umiranja i novog rođenja. U tom procesu, osobnost će proći i kroz patnju, neravnotežu, bolest, na posljetku i nesvjesnu smrt... Drugim riječima bit će odbačena.

Moguće je da će neke ljude ove tvrdnje uplašiti. Posebice ako su bili uvjereni da njihova osobnost može dobiti sve što žele i da mogu dobiti posao iz svojih snova, gomilu novaca, ljubav kakvu priželjkuju i savršeno zdravlje, i sve to samo zato jer to tako namjeravaju. Na žalost za njihovo trenutno uvjerenje, ali u konačnici na sreću za sve nas, ipak možemo imati sve to što želimo. Ali, budući da smo osobnost, uvjetovani smo dubljim i snažnijim činiteljem – našom dušom. Ako joj damo dovoljno sretnih iskustava, ako ih u dovoljnoj mjeri izrazimo i ako ono što činimo činimo i za druge, tako da slijedimo viši plan, višu inteligenciju, a ne samo svoje želje, tada nema problema. Tada su nam doista otvorene sve mogućnosti – ali takve koje će u sebi sadržavati dobrobitih svih razina stvarnosti – od našega tijela do kozmičke duše.

Na taj način naš ego, naša osobnost – razina s koje trenutno djelujemo, ima dobru motivaciju da to čini baš tako iskušavajući, izražavajući i napredujući – te tako čineći dušu kojoj pripadaju doista živom!

***

Ganesh, glavom i surlom

Predavanje održano u Rijeci 02.12.2009., u Zagrebu, 04.12.2009. i u Osijeku, 08.12.2009. Fotografije su iz Zagreba.


Zadovoljstvo i čast mi je večeras govoriti o Ganešu.

Međutim, nije to lako učiniti, s obzirom da se radi o nekom tako posebnom, tako velikom i obuhvatnom, da ga vjerojatno ni deset ovakvih predavanja ne bi točno opisalo.

Već petnaestak godina pišem knjige u kojima on, Ganeš, ima glavnu ili barem važnu sporednu ulogu. Bez njega se mnogo toga u mojem životu ne bi dogodilo ili barem ne bi bilo tako čarobno kako jest. Moja je zahvalnost iznimno velika. Jednako je tako velika i radost što sam uopće u prigodi razmišljati o njemu, pisati i govoriti – na neki način biti njegov predstavljač, da ne kažem glasnogovornik.

Počelo je s knjigom s kojom je počelo i mnogo toga drugog – s duhovnom pustolovinom pod nazivom “Maitreya”. Zatim su slijedili “Veličanstveni Saturn”, “Čarobnica”, “Gospodar smrti”, “Sunčani labrint… sve važne knjige koje na svoj način govore o životu i prirodnim zakonima koji njime upravljaju. Ganeš je u svemu tome imao svoje prste – ili da ispravno kažem, svoju surlu!

I na kraju, tijekom posljednje dvije godine moje druženje s Ganešom je kulminiralo u dvije knjige njegovih priča: “Slomljena kljova” (koju je većina pročitala u jednom dahu i otposalala mi jedinstvenu poruku – HOĆEMO JOŠ!) i eto, ovoj slatkoj knjizi koju držim u ruci – “Ganeš, glavom i surlom”.

Sretan sam što sam nekako uspio u tim knjigama prenijeti Ganešov šarm, duhovitost, zaigranost… ali i mudrost kojoj nema premca. Ako u njima ima nedosljednosti, nedorečenosti ili možda i nekih pogrešaka, uvjeravam vas, one su samo moje, nastale zbog mojih ograničenja i nemaju baš nikakve veze s njim.

Ipak, vjerujem da je većina toga što Ganeš predstavlja prenijeta na pravi način, i da će jednako tako neizbježno dotaknuti vaša srce, kao što je Ganeš dotaknuo moje.

Zapravo, ono najvrednije što se nalazi u tim knjigama i jeste sam Ganeš. Kroz svaku njegovu priču prosijava njegova bit, životnost, snaga i ljubaznost. Svaka priča to na svoj način prenosi – ocrtavajući njegovu veličanstvenu ulogu s druge točke gledišta.

Priče su… pa eto, kao i one prethodne, moglo bi se reći da su SAMOPRIČE. To jest, priče koje imaju svoj život, koje su samostalne. Jednom pročitane one će živjeti u vama, rasti i cvjetati. Na kraju će dati ploda u vašem životu, u vašoj djelatnosti, pa čak i ako vi o njima dalje nećete razmišljati.

Ali, vjerujem da hoćete! Vjerujem da će vas svaka priča iz ovog niza potaknuti na duboka razmišljanja. Čak i ako to ne budu “razmišljanja” lijevom, intelektualnom hemisferom vašega mozga, bit će ona druga, sintetička, cjelovita… Kroz ove priče, Ganeš će ući u vas i tamo ostaviti svoj trag.

U svemu tome, najvažniji je on, sam Ganeš. Zbog toga ću danas govoriti najviše o njemu, a manje o njegovim pričama. Na posljetku, njih ćete pročitati kod kuće.

Što je Ganeš i tko je Ganeš?

Vidite, glede tih knjiga u kojima sam pisao o njemu… ljudi me često pitaju koliko toga je istinito?

Takvo pitanje me uvijek malo zbuni. Kako oni to misle? Zar misle da bih napisao nešto što NIJE istinito? SVE je istinito, do zadnje riječi.

A onda negdje shvatim da me zapravo pitaju o materijalnosti tih iskustava. Njihovo “istinito” se odnosi samo na jedan dio stvarnosti – onaj kojeg možemo vidjeti i doživjeti svojim osjetilima, ograničenima kakva jesu. Zapravo me pitaju nešto poput ovog: “Da li se Ganeš stvarno pojavio ispred tebe? Da li ga stvarno vidiš i razgovaraš s njim?”

Odgovor je pozitivan, naravno, ali od samog početka mi je jasno da ne govorimo o istoj stvarnosti. Riječ “stvarno” ima različita značenja u različitim stanjima svijesti. Različiti ljudi doživljavaju je različito.

Shvativši to, postalo mi je jasno da ne mogu JASNO odgovoriti na to pitanje! Ganeš je to, naravno, znao od samog početka, pa me cijelo vrijeme zadirkivao u svezi mog doživljaja stvarnosti, testirajući granice mog uvjetovanja. Knjiga “Ganeš, glavom i surlom” otvara se uvodnom pričom koja govori o meni, odnosno o mojem prvom susretu s njim u snovima, a nosi naslov “Pitajte ga, pitajte ga…”. Ganeš vas naime potiče da me aktivno stavljate na muke stalno me ispitujući o “stvarnosti” mojih doživljaja. Ima to svoju svrhu i za vas, ne samo za mene – svatko tko postavlja takva pitanja zapravo uči o različitim vidovima stvarnosti i time ne samo da proširuje svoje duhovne obzore, već i potencijalno rješava paradokse koje višestruko doživljavanje stvarnosti donosi sa sobom.

Dat ću vam jedan konkretan primjer. Nedavno smo završili jedan od najintenzivnijih tečajeva do sada, u okviru programa Integralne meditacije. Radi se o dvotjednom Naprednom studiju joga sutri. Negdje pred kraj tečaja, dogodilo se jedno malo čudo. Posjetio nas je Ganeš. Ovaj put bio je u obliku kojeg je moglo vidjeti bilo koje oko, pa čak oko kamere. Bilo je to ujutro, pri samom izlasku Sunca. Bio sam budan i pripremao se za početak meditacije, kad me odjednom obasjalo jarko svjetlo. Mogla je to biti prva sunčeva zraka, koja je naglo prošla kroz niske oblake. Međutim, doista me zasljepila – jednostavno je blještala. Soba se ispunila svjetlom. Pokušao sam gledati u nju, zaklanjajući oči rukom. Kad sam se malo naviknuo na sjaj, imao sam što vidjeti. Na Suncu koje je izlazio sjedio je veliki, blještavi lik Ganeša! Sve se jasno vidjelo – ruke, uši, surla, čak i kljove od kojih je jedna bila skrivena, dakle slomljena.

I sad, u tom začuđujućem trenutku, vidite, moj je um – nakon prvobitne blokade, počeo raditi sto na sat. Od pomisli o tome kako je to zgodno simbolična igra svjetla, pa do nevjerovanja svojim očima i na kraju do misli (koja nije izgledala kao moja, već zapravo njegva) da je došao pokazati se i da neka sad ja nešto učinim s tim pokazivanjem.

Sve što sam mogao učiniti je – uzeti kameru i sve to snimiti. I uspio sam – uz dosta brljanja, nekako sam zabilježio tu pojavu, prebacio je na kompjuter i…  možda su neki od vas tu fotografiju već vidjeli na mom blogu ili Facebooku.

Nema nikave sumnje da se iznad izlazećeg Sunca vidi svjetleći obris sasvim nalik sjedećem Ganešu. Fotografija nije obrađivana, da se razumijemo – takva je kakva je izišla iz kamere.

E sad, vidite, o čemu se zapravo radi? Skeptik bi rekao da se radi o igri svjetla, o leći kamere koja je svjetlo iskrivila. Što se toga tiče, prvo, ako je tako, onda se ista igra iskrivljenja dogodila i u mom oku. A drugo, “iskrivljenost svjetla” se mogla dogoditi na milijardu različitih načina. ZAŠTO se dogodila tako da se na nebu ocrta lik Ganeša?

Jedini odgovor koji skeptik ima je - slučajno.

Na to ću ja odgovoriti sinkronicitetom i povezanošću svega u svemiru. Neka inteligencija je upravljala tom pojavom. Ganeš je u tom trenutku bio samo odbljesak svjetla, čudna igra energija na nebu iznad nas. Međutim, ako dobro razmislite, što smo i tko smo mi, ljudi? Zar i mi nismo samo čudne igre energija i odbljesaka nebrojeno mnogo molekularnih, atomskih i kvantnih događanja?

Ljudsko tijelo, kao i cijeli duh/tijelo sustav, u stalnoj su promjeni. Neka inteligencija nas održava na okupu neko vrijeme, a zatim se raspršujemo natrag u svemir iz kojeg smo i nastali.

Što se mene tiče, moj svjetleći Ganeš, tog je jutra bio jednako stvaran kao i moje tijelo. Trajao je neko vrijeme, a zatim se raspršio u danu koje je dolazio. To isto će se dogoditi mojemu tijelu. Štoviše, događa se svakoga dana. Nastajem i nestajem svakoga dana, ponovo i ponovo.

Ono jedino što je doista stvarno jest inteligencija koja me drži na okupu – inteligencija koja stvara i mene i moje misli, osjećaje, sjećanja… sve što ja jesam.

I u tom smislu, za mene nema razlike. Baš kao što ja jesam, tako i Ganeš jest.

Ako smo tako, barem djelomično, rješili pitanje “stvarnosti” mojih susreta s njim i načina na koji se ta komunikacija odvija, onda bismo mogli krenuti korak dalje i s tog stajališta malo popričati o Ganešu i NJEGOVOJ stvarnosti.

Da biste ju shvatili i, po mogućnosti, doživjeli, vaša svjesnost mora biti na mjestu gdje je i on. Nećete ga razumjeti, niti pak zapravo imati najmanjeg pojima o njemu, ako se ne pomaknete iz okvira u kojima se sada nalazite.

Gdje se nalazi Ganeš? Gdje je njegov dom? Ganeš je smješten IZMEĐU vidljivog i nevidljivog. Njegovo područje se ponekad naziva rascjepom, a ponekad spojnom točkom. Ne između raznih granica, državnih i drugih, naravno…  već između Ganesh04a_250apsolutnog i relativnog. Područje između njih – jer radi se o području, a ne točci – je njegovo. Ponekad se to naziva prijelaznim područjem – budući da označava prijelaz iz neograničenog u ograničeno. Dobar naziv za njega je i područje svih mogućnosti.

Simbolično gledano, nevidljivo ili apsolutno područje pod upravom je Ganešovog oca Šive, a vidljivo, ograničeno područje, pod upravom je njegove majke Parvati.

Ganeš dakle stoji jednom nogom u transcendentalnom, a drugom nogom u relativnom. I stoga je prilično neodređen i čaroban, kad se gleda s površine, dakle iz područja relativnog, ali i prilično djelatan, zaigran i maštovit kad se gleda iz područja apsolutnog koje je samo po sebi bez atributa i dovojeno od svake djelatnosti. Ipak, Ganeš je djete i jednog i drugog.

To se, naravno, može reći i za nas, za ljude! Ako nas išta opisuje u potpunosti onda je to kombinacija, savršen spoj unutarnjeg i vanjskog – ravnoteža duhovnog i materijalnog, unutarnje tišine i vanjske aktivnosti.To je Ganeš – božanstvo prijelaznog područja.

Kad sam već izgovorio tu riječ – božanstvo – moram se osvrnuti na i na to. Nikako ne bih volio da bilo tko sve ovo shvati kao zagovaranje nekog egzotičnog, simpatičnog ali nevažnog Indijskog boga.

Vidite, mnogi vole Ganeša na taj način. Pitaju me kako da se mole Ganešu, da li da imaju njegove kipiće i slike oko sebe, što trebaju raditi da mu izraze poštovanje… i slična pitanja koja su definitivno religioznog tipa.

Za mene Ganeš uopće ne pripada području religije. Možete ga tamo smjestiti, ako želite, kao što ga je tamo smjestilo stotine milijuna Indijaca danas. Ali, to neće biti to. Doduše, u prošloj knjizi je i sam rekao: “…bolje i to nego da radite neke druge gluposti – ja vas barem nikad neću natjerati da ubijate jedni druge zbog različitih mišljenja…” -

No, ipak je Ganeš nešto sasvim drugo. Iako nećete jako pogriješiti ako na njega gledate u religioznom smislu, promašit ćete i propustiti ISKUSTVO koje on predstavlja, a to je velika šteta.

Da biste shvatili Ganeša, morate biti u stanju svijesti koje odgovara njegovom području – prijelaznom području koje je poprilično neodređeno. To je područje svijesti koje je živo, ali nema nikakvih obrazaca u sebi. Mogli bismo ga približno nazvati “neodređena svjesnost”. Dakle, budnost, ali neodređenost u bilo kom smislu.

Jedino takvo stanje svijesti vam omogućava istinsku spoznaju stvanrosti, pa tako i one stvarnosti u kojoj obitava Ganeš.

Što mislim pod tim “neodređena svjesnost” i zašto ona donosi istinsku spoznaju stvarnosti?

Dat ću vam suprotni primjer, možda pomogne u razumjevanju Ganešove naravi. Danas mnogobrojni ljudi pod “duhovni razvoj” svrstavaju zamjenu jednog obrasca drugim. Materijalistički svjetonazor se tako može zamijeniti religioznim. Prihvaća se neki drugi OPIS stvarnosti u kojeg se vjeruje i po kojem se zatim živi. Taj opis stvarnosti nije naše izravno iskustvo, već preuzeti obrazac – okvir unutar kojeg od sada na dalje vidimo i prihvaćamo svijet oko sebe. Taj okvir nužno filtrira neke informacije, i one ne dolaze do nas. Stvarnost, dakle, nije potpuna.

Okvira ima raznih. Neki su materijalni, neki religiozni, neki duhovni, neki newagerski… Ali, svima im je zajedničko to da predstavljaju okvire, dakle cjedila kroz koja se cijedi stvarnost kakva jest i postaje stvarnost kakvu želimo ILI stvarnost kakva nam je nametnuta.

Ganeš kao takav razbija sve te okvire. On se jednostavno u njih ne uklapa. Možeta ga vi pretvoriti u “još jednog boga na ovome svijetu”, ali time ćete sasvim promašiti njegovu pravu ulogu.

Neodređena svjesnost, neuvjetovana svjesnost – razina svjesnosti koja se naziva i stanjem joge – jedino je mjesto gdje Ganeš može mirno živjeti i mirno vam se, bez ograničenja pokazati točno takav kakav jest.

I u tom smislu, nemam nikave sumnje u njegovu stvarnost jer ju tu svjesnost živim. Istodobno znam da ima ljudi kojima Ganeš ne predstavlja ništa – ne samo imenom, već i svojom biti. Ima ljudi koji NIKADA nisu iskusili slast dolaska do tog stanja svijesti i ne znaju ni približno o čemu pričam.

Zato uvijek ističem vrijednost iskustva – dolazak do stanja smirene svjesnosti kroz meditaciju, i na koncu do stanja čiste svjesti, apsolutnog područja Šive, preduvjet je sve drugo. U početku ćemo na tom putu preletjeti Ganešovo područje niti ga ne primjećujući. Ali, s malo iskustva i pravilnog razumjevanja (i uz sreću dobrog vodstva), naći ćemo ga duboko u sebi i odjednom shvatiti koliko je veliko i raznoliko, koliko čarobno i divno. Jednom kada ga nađemo nikad ga više nećemo poželjeti napustiti. Ili, ako to hoćete tako shvatiti, Ganeš će UVIJEK biti uz nas.

Zbog toga Ganeš ne može biti samo još jedan obrazac, još jedan okvir. On to jednostavno nije. Njegova bit je istinska stvarnost. Ne morate u njega vjerovati, ne morate ništa s njim činiti. I kad prestanete bilo što očekivati, kad vam svjesnost bude u neuvjetovanom, neodređenom stanju svih mogućnosti, tada ćete ga jasno vidjeti i više neće biti nikakve sumnje.


Što se tiče priča, naravno, to je poslastica za kod kuće. Ipak, da vam kažem barem nešto o tome…

Želio bih istaknuti prvi dio knjige koji, u šest priča, govori o Ganešovom bratu Skandi. Skanda je božanstvo ispravne djelatnosti. Možda ga se sjećate kao naivnog ali vrlo snažnog brata kojeg je Ganeš nadmudrio u trci oko svijeta i tako osvojio svoje dvije žene, Budhi i Sidhi.

E, sada ćete, u ovom pričama, saznati sve o Skandi – o tome kako je sazrijevao, kako ga je Ganeš još jednom – drugi put! – nadmudrio u trci oko svijeta, ali i kako je Skanda jedini sposoban pobjediti strašnog demona Taraku, uzorpatora svijeta, i pretvoriti ga u svoje vlastito vozilo – vahanu u obličju pauna, na kojoj sada jaše.

Priča o Skandi je, između ostalog, priča o ulozi ega u poretku svijeta. Mnogi ego krive za nedaće koje nas snalaze, a jadni ego je sasvim korisna funkcija koja dobro služi, ako služi. Ako pak vlada – tada se zove ahamkar – onda život više nije uravnotežen.

Skandina priča počinje s demonom Tarakom koji želi osvajati svijet. Za to je spreman vršiti tisućugodišnju pokoru i zadobiti povjerenje bogova, izmamivši iz njih nagradu nepobjedivosti. Neću vam ispričati cijelu priču – tako bih vam oduzeo zadovoljstvo čitanja – već ću samo objasniti jedan važan dio koji je sasvim Ganešovski.

Uzgred, pripemamo ritualnu predstavu o Skandi u našem Centru, 19.12.2009. Bit će ludo! Iako smo amateri, trudimo se, radimo kostime, scenografiju i uvježbavamo već mjesecima. Kad pročitate knjigu – a čak i bez nje – bit će vam veliko zadovoljstvo pratiti Ganešove i Skandine pustolovine na pozornici. Dođite, pridružite nam se! Ta predstava je dio ritualnog postupka Mangal upaje i mogla bi biti važna za sve nas, a sigurno ćete zajedno s nama u njoj uživati!


Ono što vam želim objasniti je izraz “demonski”. Taj izraz za nas ima negativnu konotaciju, a u knjizi je Ganeš dao najbolje objašenjnje tog pojma koje sam ikada čuo.

U jednom razgovoru je definirao božanskost kao postojanje zasnovana na dharmi. Dakle, božanstva nemaju nikakav drugi život osim izvršenja svoje zadaće. U tom smislu ona nemaju izbora. Onog trenutka kad bi, teoretski, prestala izvršavati svoju dharmu, umrla bi.

Demoni, s druge strane, nemaju nikakvu dharmu, nikakvu višu svrhu i smisao. Oni predstavljaju postojanje bez drugog smisla osim održanja samoga sebe. Bit demona nije u egu – jer i božanstva imaju ego koje im služi za ostvarenje dharme – već u tom korištenju svega - cijelog života, ega, osjećaja, želja, motiva - poradi sebe i svog samoodržanja.

Onog trenutka kad demon ugleda višu svrhu u provođenju nekog svog djela, i on nestaje, odnosno, prestaje biti demon.

Ljudi su između te dvije stvarnosti. Oni imaju izbor. Mogu djelovati na osnovi motiva samoodržanja i ničeg drugog. Tada su zapravo demoni. Ali, mogu djelovati i s nekim višim ciljem, prepoznajući svoju dharmu, svoju ulogu u drami života i izvršavajući ju s mirom, ali i žarom. Kad to čine, približavaju se božanskom postojanju.

Zapamtite, demonsko ponašanje nije sadržano u nekoj određenoj djelatnosti ili načinu na koji se ona provodi. Čak i u Ganešovoj simbolici, Šiva sječe glave i pleše nad uništenim svijetom, a Kali nosi ljudske lubanje oko pojasa. Ali, koji je razlog takvog djelovanja?

S druge strane, demon Taraka provodi tisuću godina u pećini, moleći se i predano posteći, učeći Vede i provodeći sva propisana pravila. Demon Ravana je također vrlo učen, suosjećajni vegan koji ispred sebe na nogama nosi zvonćiće da otjera mala stvorenja i zaštiti ih od slučajnog gaženja, a pod na koji će sjesti nježno čisti i uklanja najmanju mogućnost oduzimanja života. Neki od demona su najljubazniji stvorovi koje možete sresti, na ovom ili onom svijestu. Ali, koji je razlog takvog njihovog djelovanja?

Tu, u tom razlogu, u motivu koji ih vodi, nalazi se izvor kako demonskog, tako i božanskog. Još jednom, zapamtite, božansko postojanje je postojanje koje ispunjava svoju ulogu u zajednici života. Demonsko postojanje je ono koje se održava samo zbog samoga sebe, bez bilo kakvog cilja koje izlazi iz tog okvira.


Da, vidite, usprkos svojoj zaigranosti i neodređenosti, Ganeš je prepun mudrosti i može vas uozbiljiti u tren oka. Vjerujem da će vas priče koje ćete pročitati na isti način voditi od urnebesne zabave (kao što je recimo u priči pod naslovom “Ne pišaj kad nosiš svjetlo”) preko nevjerice oko najmlađeg božanstva iz Ganešove obitelji, njegove kćerke Santoši, pa do smrtne ozbiljnosti koja zahtijeva duboko promišljanje (u pričama poput one s naslovom “Dvije lubanje iz prošlih života”).

Za kraj ću vas ipak malo razveseliti jednom praktičnom podukom.

Radi se o dva pozdrava Ganešu! Oni su tradicionalno prisutni u nekim dijelovima Indije, ali malo tko zapravo zna što oni znače.

Ali, svi koji su ikad čuli za njih, tvrde da su u stanju “prizvati” Ganeša u naš život.

No, upozoravam vas, pomalo su smiješni, pa ne znam da li ćete me ozbiljno shvatiti. Da vam ih pokažem, ha, što kažete?

U redu, evo, prvi se zove kutti. Radi se o udaranju stisnutim šakama po sljepoočnicama. Ovako…

Uh, samo oprezno – da se ne povrijedite, nemojte prejako… :-)

Uz kuti ide i odgovarajuća misao. Pazite sad… radite kuti i mislite: “Uh, koja sam ja buda… to jest, neznalica! Molim te poduči me!” :-)

Kad napravite kuti, slijedi topikarnam. Trljate ušne resice istodobno okrećući uši prema van – kao da dajete do znanje svemiru da ste spremni na slušanje. :-)


Misao uz topikarnam glasi: “Nisam dovoljno slušao, priznajem. Ali od sad na dalje ću slušati! Evo, pozorno slušam!”

Kažu da kuti i topikarnam posebno dobro djeluju ako se provode zajednički, kad je nazočno mnogo ljudi. Pa da probamo?


Evo, sad ste i to naučili. Mislim da Ganeš neće odoljeti ovom pozivu. Par stotina ljudi je zajedno napravilo kuti i topikarnam – nema šanse da se ubrzo ne pojavi!

Želim vam dobru zabavu, sve najbolje za solsticij – dočekajte ga sretno i veselo, te dobru godinu koja je ispred vas. Ako budete često svemiru govorili kakav ste neznalica bili i da ste spremni sada učiti i slušati, nemam nikave sumnje da vas Ganešova surla više neće saplitati, već će vas blagonaklono lupkati po leđima i gurati vas u smjeru obilja i blaženstva.

Hvala i uživajte!

***


Dostupan je i DVD s posebnog predavanja održanog u Krškom, 19.02.2010. na tom predavanju Adrian je stvorio iznimnu atmosferu, pa preporučujemo pogledati! DVD se može naručiti na 040 347 343.