Thursday, April 1, 2010

Ganesh, glavom i surlom

Predavanje održano u Rijeci 02.12.2009., u Zagrebu, 04.12.2009. i u Osijeku, 08.12.2009. Fotografije su iz Zagreba.


Zadovoljstvo i čast mi je večeras govoriti o Ganešu.

Međutim, nije to lako učiniti, s obzirom da se radi o nekom tako posebnom, tako velikom i obuhvatnom, da ga vjerojatno ni deset ovakvih predavanja ne bi točno opisalo.

Već petnaestak godina pišem knjige u kojima on, Ganeš, ima glavnu ili barem važnu sporednu ulogu. Bez njega se mnogo toga u mojem životu ne bi dogodilo ili barem ne bi bilo tako čarobno kako jest. Moja je zahvalnost iznimno velika. Jednako je tako velika i radost što sam uopće u prigodi razmišljati o njemu, pisati i govoriti – na neki način biti njegov predstavljač, da ne kažem glasnogovornik.

Počelo je s knjigom s kojom je počelo i mnogo toga drugog – s duhovnom pustolovinom pod nazivom “Maitreya”. Zatim su slijedili “Veličanstveni Saturn”, “Čarobnica”, “Gospodar smrti”, “Sunčani labrint… sve važne knjige koje na svoj način govore o životu i prirodnim zakonima koji njime upravljaju. Ganeš je u svemu tome imao svoje prste – ili da ispravno kažem, svoju surlu!

I na kraju, tijekom posljednje dvije godine moje druženje s Ganešom je kulminiralo u dvije knjige njegovih priča: “Slomljena kljova” (koju je većina pročitala u jednom dahu i otposalala mi jedinstvenu poruku – HOĆEMO JOŠ!) i eto, ovoj slatkoj knjizi koju držim u ruci – “Ganeš, glavom i surlom”.

Sretan sam što sam nekako uspio u tim knjigama prenijeti Ganešov šarm, duhovitost, zaigranost… ali i mudrost kojoj nema premca. Ako u njima ima nedosljednosti, nedorečenosti ili možda i nekih pogrešaka, uvjeravam vas, one su samo moje, nastale zbog mojih ograničenja i nemaju baš nikakve veze s njim.

Ipak, vjerujem da je većina toga što Ganeš predstavlja prenijeta na pravi način, i da će jednako tako neizbježno dotaknuti vaša srce, kao što je Ganeš dotaknuo moje.

Zapravo, ono najvrednije što se nalazi u tim knjigama i jeste sam Ganeš. Kroz svaku njegovu priču prosijava njegova bit, životnost, snaga i ljubaznost. Svaka priča to na svoj način prenosi – ocrtavajući njegovu veličanstvenu ulogu s druge točke gledišta.

Priče su… pa eto, kao i one prethodne, moglo bi se reći da su SAMOPRIČE. To jest, priče koje imaju svoj život, koje su samostalne. Jednom pročitane one će živjeti u vama, rasti i cvjetati. Na kraju će dati ploda u vašem životu, u vašoj djelatnosti, pa čak i ako vi o njima dalje nećete razmišljati.

Ali, vjerujem da hoćete! Vjerujem da će vas svaka priča iz ovog niza potaknuti na duboka razmišljanja. Čak i ako to ne budu “razmišljanja” lijevom, intelektualnom hemisferom vašega mozga, bit će ona druga, sintetička, cjelovita… Kroz ove priče, Ganeš će ući u vas i tamo ostaviti svoj trag.

U svemu tome, najvažniji je on, sam Ganeš. Zbog toga ću danas govoriti najviše o njemu, a manje o njegovim pričama. Na posljetku, njih ćete pročitati kod kuće.

Što je Ganeš i tko je Ganeš?

Vidite, glede tih knjiga u kojima sam pisao o njemu… ljudi me često pitaju koliko toga je istinito?

Takvo pitanje me uvijek malo zbuni. Kako oni to misle? Zar misle da bih napisao nešto što NIJE istinito? SVE je istinito, do zadnje riječi.

A onda negdje shvatim da me zapravo pitaju o materijalnosti tih iskustava. Njihovo “istinito” se odnosi samo na jedan dio stvarnosti – onaj kojeg možemo vidjeti i doživjeti svojim osjetilima, ograničenima kakva jesu. Zapravo me pitaju nešto poput ovog: “Da li se Ganeš stvarno pojavio ispred tebe? Da li ga stvarno vidiš i razgovaraš s njim?”

Odgovor je pozitivan, naravno, ali od samog početka mi je jasno da ne govorimo o istoj stvarnosti. Riječ “stvarno” ima različita značenja u različitim stanjima svijesti. Različiti ljudi doživljavaju je različito.

Shvativši to, postalo mi je jasno da ne mogu JASNO odgovoriti na to pitanje! Ganeš je to, naravno, znao od samog početka, pa me cijelo vrijeme zadirkivao u svezi mog doživljaja stvarnosti, testirajući granice mog uvjetovanja. Knjiga “Ganeš, glavom i surlom” otvara se uvodnom pričom koja govori o meni, odnosno o mojem prvom susretu s njim u snovima, a nosi naslov “Pitajte ga, pitajte ga…”. Ganeš vas naime potiče da me aktivno stavljate na muke stalno me ispitujući o “stvarnosti” mojih doživljaja. Ima to svoju svrhu i za vas, ne samo za mene – svatko tko postavlja takva pitanja zapravo uči o različitim vidovima stvarnosti i time ne samo da proširuje svoje duhovne obzore, već i potencijalno rješava paradokse koje višestruko doživljavanje stvarnosti donosi sa sobom.

Dat ću vam jedan konkretan primjer. Nedavno smo završili jedan od najintenzivnijih tečajeva do sada, u okviru programa Integralne meditacije. Radi se o dvotjednom Naprednom studiju joga sutri. Negdje pred kraj tečaja, dogodilo se jedno malo čudo. Posjetio nas je Ganeš. Ovaj put bio je u obliku kojeg je moglo vidjeti bilo koje oko, pa čak oko kamere. Bilo je to ujutro, pri samom izlasku Sunca. Bio sam budan i pripremao se za početak meditacije, kad me odjednom obasjalo jarko svjetlo. Mogla je to biti prva sunčeva zraka, koja je naglo prošla kroz niske oblake. Međutim, doista me zasljepila – jednostavno je blještala. Soba se ispunila svjetlom. Pokušao sam gledati u nju, zaklanjajući oči rukom. Kad sam se malo naviknuo na sjaj, imao sam što vidjeti. Na Suncu koje je izlazio sjedio je veliki, blještavi lik Ganeša! Sve se jasno vidjelo – ruke, uši, surla, čak i kljove od kojih je jedna bila skrivena, dakle slomljena.

I sad, u tom začuđujućem trenutku, vidite, moj je um – nakon prvobitne blokade, počeo raditi sto na sat. Od pomisli o tome kako je to zgodno simbolična igra svjetla, pa do nevjerovanja svojim očima i na kraju do misli (koja nije izgledala kao moja, već zapravo njegva) da je došao pokazati se i da neka sad ja nešto učinim s tim pokazivanjem.

Sve što sam mogao učiniti je – uzeti kameru i sve to snimiti. I uspio sam – uz dosta brljanja, nekako sam zabilježio tu pojavu, prebacio je na kompjuter i…  možda su neki od vas tu fotografiju već vidjeli na mom blogu ili Facebooku.


Nema nikave sumnje da se iznad izlazećeg Sunca vidi svjetleći obris sasvim nalik sjedećem Ganešu. Fotografija nije obrađivana, da se razumijemo – takva je kakva je izišla iz kamere.

E sad, vidite, o čemu se zapravo radi? Skeptik bi rekao da se radi o igri svjetla, o leći kamere koja je svjetlo iskrivila. Što se toga tiče, prvo, ako je tako, onda se ista igra iskrivljenja dogodila i u mom oku. A drugo, “iskrivljenost svjetla” se mogla dogoditi na milijardu različitih načina. ZAŠTO se dogodila tako da se na nebu ocrta lik Ganeša?

Jedini odgovor koji skeptik ima je - slučajno.

Na to ću ja odgovoriti sinkronicitetom i povezanošću svega u svemiru. Neka inteligencija je upravljala tom pojavom. Ganeš je u tom trenutku bio samo odbljesak svjetla, čudna igra energija na nebu iznad nas. Međutim, ako dobro razmislite, što smo i tko smo mi, ljudi? Zar i mi nismo samo čudne igre energija i odbljesaka nebrojeno mnogo molekularnih, atomskih i kvantnih događanja?

Ljudsko tijelo, kao i cijeli duh/tijelo sustav, u stalnoj su promjeni. Neka inteligencija nas održava na okupu neko vrijeme, a zatim se raspršujemo natrag u svemir iz kojeg smo i nastali.

Što se mene tiče, moj svjetleći Ganeš, tog je jutra bio jednako stvaran kao i moje tijelo. Trajao je neko vrijeme, a zatim se raspršio u danu koje je dolazio. To isto će se dogoditi mojemu tijelu. Štoviše, događa se svakoga dana. Nastajem i nestajem svakoga dana, ponovo i ponovo.

Ono jedino što je doista stvarno jest inteligencija koja me drži na okupu – inteligencija koja stvara i mene i moje misli, osjećaje, sjećanja… sve što ja jesam.

I u tom smislu, za mene nema razlike. Baš kao što ja jesam, tako i Ganeš jest.


Ako smo tako, barem djelomično, rješili pitanje “stvarnosti” mojih susreta s njim i načina na koji se ta komunikacija odvija, onda bismo mogli krenuti korak dalje i s tog stajališta malo popričati o Ganešu i NJEGOVOJ stvarnosti.

Da biste ju shvatili i, po mogućnosti, doživjeli, vaša svjesnost mora biti na mjestu gdje je i on. Nećete ga razumjeti, niti pak zapravo imati najmanjeg pojima o njemu, ako se ne pomaknete iz okvira u kojima se sada nalazite.

Gdje se nalazi Ganeš? Gdje je njegov dom? Ganeš je smješten IZMEĐU vidljivog i nevidljivog. Njegovo područje se ponekad naziva rascjepom, a ponekad spojnom točkom. Ne između raznih granica, državnih i drugih, naravno…  već između Ganesh04a_250apsolutnog i relativnog. Područje između njih – jer radi se o području, a ne točci – je njegovo. Ponekad se to naziva prijelaznim područjem – budući da označava prijelaz iz neograničenog u ograničeno. Dobar naziv za njega je i područje svih mogućnosti.

Simbolično gledano, nevidljivo ili apsolutno područje pod upravom je Ganešovog oca Šive, a vidljivo, ograničeno područje, pod upravom je njegove majke Parvati.

Ganeš dakle stoji jednom nogom u transcendentalnom, a drugom nogom u relativnom. I stoga je prilično neodređen i čaroban, kad se gleda s površine, dakle iz područja relativnog, ali i prilično djelatan, zaigran i maštovit kad se gleda iz područja apsolutnog koje je samo po sebi bez atributa i dovojeno od svake djelatnosti. Ipak, Ganeš je djete i jednog i drugog.

To se, naravno, može reći i za nas, za ljude! Ako nas išta opisuje u potpunosti onda je to kombinacija, savršen spoj unutarnjeg i vanjskog – ravnoteža duhovnog i materijalnog, unutarnje tišine i vanjske aktivnosti.To je Ganeš – božanstvo prijelaznog područja.

Kad sam već izgovorio tu riječ – božanstvo – moram se osvrnuti na i na to. Nikako ne bih volio da bilo tko sve ovo shvati kao zagovaranje nekog egzotičnog, simpatičnog ali nevažnog Indijskog boga.

Vidite, mnogi vole Ganeša na taj način. Pitaju me kako da se mole Ganešu, da li da imaju njegove kipiće i slike oko sebe, što trebaju raditi da mu izraze poštovanje… i slična pitanja koja su definitivno religioznog tipa.

Za mene Ganeš uopće ne pripada području religije. Možete ga tamo smjestiti, ako želite, kao što ga je tamo smjestilo stotine milijuna Indijaca danas. Ali, to neće biti to. Doduše, u prošloj knjizi je i sam rekao: “…bolje i to nego da radite neke druge gluposti – ja vas barem nikad neću natjerati da ubijate jedni druge zbog različitih mišljenja…” -

No, ipak je Ganeš nešto sasvim drugo. Iako nećete jako pogriješiti ako na njega gledate u religioznom smislu, promašit ćete i propustiti ISKUSTVO koje on predstavlja, a to je velika šteta.

Da biste shvatili Ganeša, morate biti u stanju svijesti koje odgovara njegovom području – prijelaznom području koje je poprilično neodređeno. To je područje svijesti koje je živo, ali nema nikakvih obrazaca u sebi. Mogli bismo ga približno nazvati “neodređena svjesnost”. Dakle, budnost, ali neodređenost u bilo kom smislu.

Jedino takvo stanje svijesti vam omogućava istinsku spoznaju stvanrosti, pa tako i one stvarnosti u kojoj obitava Ganeš.

Što mislim pod tim “neodređena svjesnost” i zašto ona donosi istinsku spoznaju stvarnosti?

Dat ću vam suprotni primjer, možda pomogne u razumjevanju Ganešove naravi. Danas mnogobrojni ljudi pod “duhovni razvoj” svrstavaju zamjenu jednog obrasca drugim. Materijalistički svjetonazor se tako može zamijeniti religioznim. Prihvaća se neki drugi OPIS stvarnosti u kojeg se vjeruje i po kojem se zatim živi. Taj opis stvarnosti nije naše izravno iskustvo, već preuzeti obrazac – okvir unutar kojeg od sada na dalje vidimo i prihvaćamo svijet oko sebe. Taj okvir nužno filtrira neke informacije, i one ne dolaze do nas. Stvarnost, dakle, nije potpuna.

Okvira ima raznih. Neki su materijalni, neki religiozni, neki duhovni, neki newagerski… Ali, svima im je zajedničko to da predstavljaju okvire, dakle cjedila kroz koja se cijedi stvarnost kakva jest i postaje stvarnost kakvu želimo ILI stvarnost kakva nam je nametnuta.

Ganeš kao takav razbija sve te okvire. On se jednostavno u njih ne uklapa. Možeta ga vi pretvoriti u “još jednog boga na ovome svijetu”, ali time ćete sasvim promašiti njegovu pravu ulogu.

Neodređena svjesnost, neuvjetovana svjesnost – razina svjesnosti koja se naziva i stanjem joge – jedino je mjesto gdje Ganeš može mirno živjeti i mirno vam se, bez ograničenja pokazati točno takav kakav jest.

I u tom smislu, nemam nikave sumnje u njegovu stvarnost jer ju tu svjesnost živim. Istodobno znam da ima ljudi kojima Ganeš ne predstavlja ništa – ne samo imenom, već i svojom biti. Ima ljudi koji NIKADA nisu iskusili slast dolaska do tog stanja svijesti i ne znaju ni približno o čemu pričam.

Zato uvijek ističem vrijednost iskustva – dolazak do stanja smirene svjesnosti kroz meditaciju, i na koncu do stanja čiste svjesti, apsolutnog područja Šive, preduvjet je sve drugo. U početku ćemo na tom putu preletjeti Ganešovo područje niti ga ne primjećujući. Ali, s malo iskustva i pravilnog razumjevanja (i uz sreću dobrog vodstva), naći ćemo ga duboko u sebi i odjednom shvatiti koliko je veliko i raznoliko, koliko čarobno i divno. Jednom kada ga nađemo nikad ga više nećemo poželjeti napustiti. Ili, ako to hoćete tako shvatiti, Ganeš će UVIJEK biti uz nas.

Zbog toga Ganeš ne može biti samo još jedan obrazac, još jedan okvir. On to jednostavno nije. Njegova bit je istinska stvarnost. Ne morate u njega vjerovati, ne morate ništa s njim činiti. I kad prestanete bilo što očekivati, kad vam svjesnost bude u neuvjetovanom, neodređenom stanju svih mogućnosti, tada ćete ga jasno vidjeti i više neće biti nikakve sumnje.


Što se tiče priča, naravno, to je poslastica za kod kuće. Ipak, da vam kažem barem nešto o tome…

Želio bih istaknuti prvi dio knjige koji, u šest priča, govori o Ganešovom bratu Skandi. Skanda je božanstvo ispravne djelatnosti. Možda ga se sjećate kao naivnog ali vrlo snažnog brata kojeg je Ganeš nadmudrio u trci oko svijeta i tako osvojio svoje dvije žene, Budhi i Sidhi.

E, sada ćete, u ovom pričama, saznati sve o Skandi – o tome kako je sazrijevao, kako ga je Ganeš još jednom – drugi put! – nadmudrio u trci oko svijeta, ali i kako je Skanda jedini sposoban pobjediti strašnog demona Taraku, uzorpatora svijeta, i pretvoriti ga u svoje vlastito vozilo – vahanu u obličju pauna, na kojoj sada jaše.

Priča o Skandi je, između ostalog, priča o ulozi ega u poretku svijeta. Mnogi ego krive za nedaće koje nas snalaze, a jadni ego je sasvim korisna funkcija koja dobro služi, ako služi. Ako pak vlada – tada se zove ahamkar – onda život više nije uravnotežen.

Skandina priča počinje s demonom Tarakom koji želi osvajati svijet. Za to je spreman vršiti tisućugodišnju pokoru i zadobiti povjerenje bogova, izmamivši iz njih nagradu nepobjedivosti. Neću vam ispričati cijelu priču – tako bih vam oduzeo zadovoljstvo čitanja – već ću samo objasniti jedan važan dio koji je sasvim Ganešovski.

Uzgred, pripemamo ritualnu predstavu o Skandi u našem Centru, 19.12.2009. Bit će ludo! Iako smo amateri, trudimo se, radimo kostime, scenografiju i uvježbavamo već mjesecima. Kad pročitate knjigu – a čak i bez nje – bit će vam veliko zadovoljstvo pratiti Ganešove i Skandine pustolovine na pozornici. Dođite, pridružite nam se! Ta predstava je dio ritualnog postupka Mangal upaje i mogla bi biti važna za sve nas, a sigurno ćete zajedno s nama u njoj uživati!


Ono što vam želim objasniti je izraz “demonski”. Taj izraz za nas ima negativnu konotaciju, a u knjizi je Ganeš dao najbolje objašenjnje tog pojma koje sam ikada čuo.

U jednom razgovoru je definirao božanskost kao postojanje zasnovana na dharmi. Dakle, božanstva nemaju nikakav drugi život osim izvršenja svoje zadaće. U tom smislu ona nemaju izbora. Onog trenutka kad bi, teoretski, prestala izvršavati svoju dharmu, umrla bi.

Demoni, s druge strane, nemaju nikakvu dharmu, nikakvu višu svrhu i smisao. Oni predstavljaju postojanje bez drugog smisla osim održanja samoga sebe. Bit demona nije u egu – jer i božanstva imaju ego koje im služi za ostvarenje dharme – već u tom korištenju svega - cijelog života, ega, osjećaja, želja, motiva - poradi sebe i svog samoodržanja.

Onog trenutka kad demon ugleda višu svrhu u provođenju nekog svog djela, i on nestaje, odnosno, prestaje biti demon.

Ljudi su između te dvije stvarnosti. Oni imaju izbor. Mogu djelovati na osnovi motiva samoodržanja i ničeg drugog. Tada su zapravo demoni. Ali, mogu djelovati i s nekim višim ciljem, prepoznajući svoju dharmu, svoju ulogu u drami života i izvršavajući ju s mirom, ali i žarom. Kad to čine, približavaju se božanskom postojanju.

Zapamtite, demonsko ponašanje nije sadržano u nekoj određenoj djelatnosti ili načinu na koji se ona provodi. Čak i u Ganešovoj simbolici, Šiva sječe glave i pleše nad uništenim svijetom, a Kali nosi ljudske lubanje oko pojasa. Ali, koji je razlog takvog djelovanja?

S druge strane, demon Taraka provodi tisuću godina u pećini, moleći se i predano posteći, učeći Vede i provodeći sva propisana pravila. Demon Ravana je također vrlo učen, suosjećajni vegan koji ispred sebe na nogama nosi zvonćiće da otjera mala stvorenja i zaštiti ih od slučajnog gaženja, a pod na koji će sjesti nježno čisti i uklanja najmanju mogućnost oduzimanja života. Neki od demona su najljubazniji stvorovi koje možete sresti, na ovom ili onom svijestu. Ali, koji je razlog takvog njihovog djelovanja?

Tu, u tom razlogu, u motivu koji ih vodi, nalazi se izvor kako demonskog, tako i božanskog. Još jednom, zapamtite, božansko postojanje je postojanje koje ispunjava svoju ulogu u zajednici života. Demonsko postojanje je ono koje se održava samo zbog samoga sebe, bez bilo kakvog cilja koje izlazi iz tog okvira.


Da, vidite, usprkos svojoj zaigranosti i neodređenosti, Ganeš je prepun mudrosti i može vas uozbiljiti u tren oka. Vjerujem da će vas priče koje ćete pročitati na isti način voditi od urnebesne zabave (kao što je recimo u priči pod naslovom “Ne pišaj kad nosiš svjetlo”) preko nevjerice oko najmlađeg božanstva iz Ganešove obitelji, njegove kćerke Santoši, pa do smrtne ozbiljnosti koja zahtijeva duboko promišljanje (u pričama poput one s naslovom “Dvije lubanje iz prošlih života”).

Za kraj ću vas ipak malo razveseliti jednom praktičnom podukom.

Radi se o dva pozdrava Ganešu! Oni su tradicionalno prisutni u nekim dijelovima Indije, ali malo tko zapravo zna što oni znače.

Ali, svi koji su ikad čuli za njih, tvrde da su u stanju “prizvati” Ganeša u naš život.

No, upozoravam vas, pomalo su smiješni, pa ne znam da li ćete me ozbiljno shvatiti. Da vam ih pokažem, ha, što kažete?

U redu, evo, prvi se zove kutti. Radi se o udaranju stisnutim šakama po sljepoočnicama. Ovako…

Uh, samo oprezno – da se ne povrijedite, nemojte prejako… :-)

Uz kuti ide i odgovarajuća misao. Pazite sad… radite kuti i mislite: “Uh, koja sam ja buda… to jest, neznalica! Molim te poduči me!” :-)

Kad napravite kuti, slijedi topikarnam. Trljate ušne resice istodobno okrećući uši prema van – kao da dajete do znanje svemiru da ste spremni na slušanje. :-)


Misao uz topikarnam glasi: “Nisam dovoljno slušao, priznajem. Ali od sad na dalje ću slušati! Evo, pozorno slušam!”

Kažu da kuti i topikarnam posebno dobro djeluju ako se provode zajednički, kad je nazočno mnogo ljudi. Pa da probamo?


Evo, sad ste i to naučili. Mislim da Ganeš neće odoljeti ovom pozivu. Par stotina ljudi je zajedno napravilo kuti i topikarnam – nema šanse da se ubrzo ne pojavi!

Želim vam dobru zabavu, sve najbolje za solsticij – dočekajte ga sretno i veselo, te dobru godinu koja je ispred vas. Ako budete često svemiru govorili kakav ste neznalica bili i da ste spremni sada učiti i slušati, nemam nikave sumnje da vas Ganešova surla više neće saplitati, već će vas blagonaklono lupkati po leđima i gurati vas u smjeru obilja i blaženstva.

Hvala i uživajte!

***


Dostupan je i DVD s posebnog predavanja održanog u Krškom, 19.02.2010. na tom predavanju Adrian je stvorio iznimnu atmosferu, pa preporučujemo pogledati! DVD se može naručiti na 040 347 343.